Kada se pojavi novi projekt redatelja poput Andrewa Niccola (scenarist Trumanovog showa i Gattace) teško je odoljeti nadanju da se radi o zanimljivom i intrigantnom djelu. Nažalost u ovome slučaju jedna relativno zanimljiva ideja je pretvorena u beživotni i besciljni projekt u kojemu se glavni glumci Justin Timberlake i Amanda Seyfriend ne mogu izvući sa trudom koji su uložili. I u rukama puno iskusnijih glumaca teško bi bilo izvući nešto bolje od ovoga. U svijetu u kojemu je jedina monetarna jedinica vrijeme, Will Sallas živi život od dana do dana, pozorno prateći vrijeme koje mu je preostalo, a koje svi stanovnici ove verzije Zemlje imaju izloženo u svjetlećim zelenim slovima na podlakticama. Naime kada netko napuni 25 godina taj sat se pokreće i otkucava zadnju godinu života. Radom, pljačkom, i transferom s tuđih podlaktica ljudi nastoje produžiti to vrijeme, ostajući istovremeno fizički 25-godišnjaci. Jedina beneficija ovoga načina života je što čovjek ne stari i tehnički može živjeti dok god ima vremena na podlaktici. Sve ideje i koncepti koje scenarist i redatelj nastoji pronijeti kroz ovaj film padaju na hladni pod neuspjeha. Dijalozi, akcijske sekvence, način na koji se radnja i novi odnosi razvijaju, jednostavno pate od nepovezanosti, nedostatka kvalitete i razuma, a da pri tome svi ljudi koji su uključeni u to nastoje iznijeti film na jako ozbiljnim licima. No ozbiljnost je zadnja stvar koja treba filmu dok mijenja brzine iz distopijske vizije budućnosti u kojoj vječna mladost dolazi sa otkucavajućim satom na podlaktici - možda bi dašak pozadinske priče promijenio nešto na bolje - u priču o odmetnutim bjeguncima pred Vremenskom Pravdom. U stilu Bonnie i Clydea, ali uz veliku dozu moralnog ispravljanja korumpiranog društva. Lakoća s kojom glavni likovi bježe pred svima i stalno se vrte u krug oko nekoliko javnih lokacija ne pridonose napetosti, uzbudljivosti ili bilo kakvoj životnosti filma. To su samo neke od zamjerki i prepreka koji su uvelike smanjili bilo kakvu privlačnost ovoga projekta. Na papiru je sve zvučalo puno bolje, pogotovo jer je Andrew Niccol još uvijek zanimljiv i intrigantan redatelj. Zbog rijetkih projekata i relativno dobrog niza filmova koje je napravio, ovo ostvarenje ga je definitivno srozalo u kreativnom smislu. Bez životnih likova, uz malo ili nimalo logike u priči cijeloga filma ili pojedinačnih scena te uz jako malo uvjerljivosti, napetosti ili privlačnosti ovo ostvarenje gubi tlo pod nogama u svim područjima. Ozbiljan ton filma i glumaca dodatno pogoršava stanje jer samo hiperbolizira glupe dijaloge i zaokrete u priči. Kada se već pristupilo snimanju filma sa ovakvim scenarijem bilo bi puno efektnije da se sve okrenulo na šalu i uz pristup koji svjesno označava nelogičnosti, rupe i pretjeranost glume, akcije i priče. Osim dobre kamere, nekoliko zanimljivih trenutaka i relativno zanimljive premise, film ne nudi ništa vrijedno pažnje.

ocjena filma [1-10]: 5

robert tabula // 08/11/2011