Na platnima smo već viđali razne likove iz kriminalnog miljea (od velikih do malih trgovaca drogom, više i manje običnih kriminalaca te mafijaša raznih kalibara), ali trgovci oružjem / ratni profiteri su rijetko bili glavni likovi i samim time su bogato neiskorišteno područje. Temeljen na stvarnim događajima, "Lord of War" donosi prikaz munjevitog uspinjanja američkog imigranta istočnjačke krvi Yurija Orlova u biznisu preprodaje oružja na veliko, jako veliko. Imamo tu i ženu za manekenku (Bridget Moynahan - "I, robot") koja se pokušava baviti i filmom i slikanjem (zgodni detalji), brata koji pod moralnim pritiskom tone u drogu (Jared Leto), te predstavnika Zakona koji Orlovu pokušava stati na kraj (Ethan Hawke).

Dakle, osnovni sastojci su tu i ovako u par crtica, ništa posebno novo osim spomenute činjenice kakvom se robom naš junak bavi. Ne znam kako vama, ali kada se spomenu majstorski prikazi životnih sudbina ljudi s one strane zakona meni na pamet padaju 2 naslova - "Scarface" (Brian De Palma, 1983) i "Goodfellas" (Martin Scorsese, 1990), da trilogiju o najpoznatijem Kumu, zbog njene epske veličine, sad malo stavimo po strani. Oba filma prikazuju uspon likova u hijerathiji zločinačke im organizacije, od dna do zvjezdanog vrha i zatim neizbježan im pad. Oba filma to prikazuju strašno životno, kvalitetno, opipljivo. I oba filma su, više ili manje, zabavna. I čak, iako znamo da je to što oni čine loše, u mraku kino dvorane ili naše sobe se volimo zamisliti u ulozi Raya Liotte ili Al Pacina. Bez previše moraliziranja u samom filmu, ali krajem filma pokazujući kakav kraj očekuje ljude koji se bave mutnim poslovima, oba naslova su prava mala remek djela tog žanra.

"Lord of War", s jednom od najjebačkijih uvodnih scena viđenih na filmu, iako je na papiru imao neke predispozicije krenuti u tom pravcu, nažalost nije daleko odmakao od običnog filma. Premalo lud da bi bio otkačeno zabavan ili pak kul, a to kažem ne umanjujući strahote koje se kriju iza posla kojem se naš junak bavi, te premalo ozbiljan da bi bio shvaćen kao takav. Jednom riječju: premalo. Tek stidljivo progovarajući o ulozi najvećeg (među najvećima) proizvođača i distributera oružjem na svijetu (SAD, tek pred kraj filma), dakle ne pucajući previše na kartu osvješćivanja publike (iako će nam ukazati na poražavajući činjenicu da su najveći izvoznici oružja ujedno i države stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, dakle SAD, VB, Rusija, Francuska i Kina - samo ne temelju te činjenice bi se mogla napraviti jebačka priča), film nam glavnom junaka ne čini niti previše simpatičnim niti jako odbojnim. A dok nema kemije među platnom ili ekranom i gledateljem, nema ni emocija. A bez njih, filmsko iskustvo gledanja i nije neko. Redatelj Andrew Niccol je najpoznatiji kao scenarist / redatelj filma "Gattaca" (1997) te scenarist filma "The Truman Show" (1998), oba naslova puno bolja od najnovijeg mu uradka. Da li je to nedostatak redateljskog iskustva ili što drugo, nezahvalno je reći, ali ostaje naravno pitanje što bi s ovim materijalom napravio neki drugi redatelj; Martin "Good Fella" Scorsese i vama pada na pamet?

ocjena filma [1-10]: 6

sale // 05/04/2006

PS: Kao i svaki pravi holivudski uradak, prateći soundtrack je nabrijan ali igra na kartu provjerenih hitova u rasponu od Portishead preko Erica Claptona, do Mazzy Star i Jeffa Buckleya i kao kompilacija hitova (ne pričam sad o tome kako to paše u filmu) je nadrasla svoju filmsku osnovu zbog koje je stvorena.