Film iranskog redatelja Abbasa Kiarostamija započinje svoj put na predstavljanju knjige. James Miller (Shimmell) na promociji svoje knjige u Italiji govori o umjetnosti, što je prava umjetnost, da li je to kopija stvarnosti, nastojeći u kratkom govoru iznijeti glavne točke svojeg djela koje na njegovu sreću dobiva više pohvala u Italiji nego u rodnoj Engleskoj. Tijekom njegovog odmjerenog i ugodnog predstavljanja mala drama se odvija u gledalištu, majka (Binoche) sa svojim sinom (Moore) nastoji neverbalnom prepirkom umiriti njegovu nestrpljivost jer djeluje posve očarano s govornikom. Nakon kratke 'svađe' žena ostavlja nešto kod urednika knjige i odlazi na objed sa sinom. U razgovoru doznajemo da je žena kupila šest primjeraka knjige pod izlikom da će ih pokloniti sestri, prijateljima, također ljubiteljima autora, ali sin zna bolje od toga i tvrdi da je ona ostavila telefonski broj kod urednika jer želi izaći na spoj s Jamesom. On se ubrzo nađe u njezinoj maloj trgovini - mi ne vidimo kako je do tamo došao i jeli bilo kontakta preko telefona - i napokon započinje razgovor. Ona djeluje djelomično zaljubljeno, djelomično izgubljeno u razgovoru, djelomično tužno, a on djeluje suzdržano i hladno. Njihova interakcija djeluje vrlo ugodno i otvoreno, ona predlaže mali put u susjedni gradić, on ima samo jedan uvjet, da stignu natrag prije polaska njegovog vlaka. U prekrasnom krajoliku Toskane i uz odličnu kameru Luce Bigazzija teško je ne osjetiti punoću Sunca i ljepotu prirode i arkitekture kroz koju se pomalo čudan par kreće autom, pješke i gotovo neobazrivo na ono što se nalazi oko njih - izvan njihove male opsesivne konverzacije. U jednom trenutku, nakon nekoliko napetih trenutaka u razgovoru, par se nađe u kafiću. James odlazi van kako bi obavio razgovor preko mobitela, a vlasnica kafića se obraća ženi i analizira nju i njezinog muža. U tom istom trenutku ona prihvaća igru i počinje komentirati svoj brak, prepire se s vlasnicom kafića oko toga što muškarac mora pridonijeti obiteljskom životu, koliko smije uzimati, a koliko bi zapravo trebao davati. James se vraća u kafić i film se ne vraća na staro, on ili prihvaća njezinu 'igru' ili se zaista radi o bračnom paru koji obilježava 15. godišnjicu i tako se nastavlja razgovor i šetnja kroz mali gradić. Nikada nije posve jasno što je stvarno, a što odglumljeno, a odličan nastup Juliette Binoche i ne puno slabiji doprinos Williama Shimmella pomažu da film ni u jednom trenutku nije dosadan, ali linija stvarnosti nikada više ne dolazi na vidjelo. Na gledatelju ostaje da se odluči što se točno odigrava između dvoje glavnih likova. Prihvatiti jednu ili drugu istinu nije posve lako jer 'dokaza' za jednu i drugu sliku ovoga para ima dovoljno, a na svakome je da se odluči što vidi na ekranu. film zbog toga ne gubi puno, ovisno o onome što se odluči prihvatiti ili slijediti. Zanimljivo ostvarenje snimljeno u prekrasnom okruženju pruža užitak na više razina, ali zbog toga što se film u jednom trenutku lomi i skreće u drugom smjeru ostaje jedna mala trunka odstojanja koja ne daje likovima potpunu kontrolu i ispunjenje svih njihovih dimenzija.

ocjena filma [1-10]: 7

robert tabula // 10/03/2011