Jacques (Cox) je nezadovoljni, ljuti i grubi vlasnik starog bara koji ne podnosi nove goste u svojem carstvu, a prema stalnim mušterijama se uvijek odnosi s grubošću i nepresušnim odstojanjem od emocionalne pristupačnosti. Njegovo srce je slabo i kada nakon 4-og infarkta završi u bolnici, društvo u sobi mu pravi Lucas (Dano) mladi beskućnik koji je preživio pokušaj samoubojstva. Obzirom da Jacques ne podnosi puno ophođenja i okolišanja, brzo uspostavlja odnos s Lucasom, a iznimno ga pogodi kada ga Lucas napusti u bolnici bez pozdrava.
Uz malo njuškanja po njegovim bolničkim spisima, Jacques brzo pronalazi Lucasa na cesti i pruža mu utočište u njegovom stanu iznad starog bara. Pušta ga u svoj hladni svijet, odlučan da Lucas naslijedi sve od njega, da se tradicija bara nastavi, s istim imenom i sa istim odstojanjem od stalnih gostiju. Lucas se ne buni previše i prihvaća i mjesto pod krovom - iako ne spava na krevetu nego ispod njega - i mjesto iza šanka. Njegovo upoznavanje s poslovanjem starog bara počinje s novim odijelom, novom frizurom i novim ljubimcem. Jacques nabavlja živu gusku koju zajedno počinju toviti s finim stvarima kako bi je mogli pripremiti za gurmansku gozbu. Život nastavlja svojim tokom, Lucas je dobar, otvoren i spreman pomoći svakome i u svakom trenutku, dok Jacques negoduje i odlučno odbija bilo kakvo kretanje u smjeru suprotnom od njegovog. Njihova interakcija i odnos koji djeluje unatoč razlikama dobiva novu dinamiku kada se jedne kišne noći u baru nađe April. Stjuardesa koja je izgubila posao jer se bojala letjeti u avionu. Film je pun takvih apsurdnih momenata, izvan granica realnoga, dok se s druge strane odvijaju teške i mračne scene pune patnji i boli. Film se zbog toga što se najveći dio radnje odvija u prostorima bara i svih apsurdnih dijelova u više momenata 'ponaša' poput kazališne predstave gdje svatko dolazi u točno naznačenom trenutku, izvodi svoj mali ples i pridonosi izmiješanim tonovima. Likovi su simpatični, glumci solidni, pogotovo raspoloženi Cox koji u redateljskom uratku islandskog redatelja Karia nalazi svoj put iako ga ovaj film nema u svakom trenutku. Kraj filma donosi apsurdni rasplet koji se zapravo očekuje od identične scene koja se odvije u ranim fazama filma, ali to ne pomaže osjećaju razočaranosti da se pribjeglo jeftinom rješenju.

ocjena filma [1-10]: 6

robert tabula // 20/03/2011