John (Crowe) i Lara (Banks) uživaju u mirnoj večeri sa svojim prijateljima. Večer prolazi dobro, a jutro donosi velike promjene. Policija upada u kuću, Lara je uhićena zbog sumje da je počinila ubojstvo, a John ne može vjerovati da se njegov cijeli život preokrenuo. I tu zapravo počinje prava priča.
Godine prolaze, sve žalbe padaju u vodu, dijete im raste, a John shvaća da mu je ostalo jako malo opcija da ne izgubi svoju ženu zauvijek. Svi ljudi oko njega su pomireni sa nesretnom sudbinom, skupa s njegovom ženom koja želi da on nastavi svoj život. No ovaj srednjoškolski profesor nema namjeru poštivati zakon, a svaki njegov potez je dokaz da on vjeruje u ženinu nevinost ili da je toliko voli da mu to nije ni najmanje važno. Russell Crowe je solidan u svojoj ulozi i većinu filma nosi sam, a jako dobra glumačka ekipa nema puno posla, što je šteta. Logika i zdravi razum ne postoje u Johnovim planovima, a gotovo sve što on poduzima u nastojanju da izvuče svoju ženu iz zatvora jednostavno ne drži vodu niti bi bilo izvedivo u stvarnom svijetu. U bjesomučnoj utrci s vremenom, John radi velike gluposti i niže propust za propustom, ali revni i sposobni policajci ne uspijevaju uhvatiti svježi trag unatoč tome što na temelju labavih indicija uspijevaju povezati stvari kada se sve napokon pokrene. U svim tim planovima John uspijeva dodati krive tragove i navesti policajce na uzaludnu potragu. Njegova najveća pogreška i najslabija točka je njegova žena Lara. Njezina pomirenost sa sudbinom je na tako dubokoj razini da uopće ne želi pobjeći s Johnom - što bi vjerojatno šokiralo bilo koju osobu - a u više navrata ga pokušava odgovoriti od svega. U jednom trenutku riskira njihove živote samo zbog toga što neće vidjeti svojeg sina na nekoliko mjeseci - nema veze što bi u suprotnom slučaju provela cijeli život u zatvoru.
Po njezinoj logici je vjerojatno bolje biti mrtva nego pričekati nekoliko mjeseci da živi na slobodi s djetetom. Svi ti planovi i akcijske sekvence su nedorađene, besmislene, izvan svake pameti i logike i uz nikakve šanse da se bilo što od toga odvije na takav način. Bez obzira na ljude i njihove karaktere, veliki dio onoga što John uspješno obavlja kako bi ostvario konačni cilj jednostavno nikada i u ni u kojem obliku ne bi držalo vodu izvan filmskog ekrana. Sve to ne djeluje ni na filmskoj traci sasvim uvjerljivo, ali Crowe je dovoljno zainteresiran da održava zanimanje gledatelja i u dijelovima filma koji navlače realnost izvan svih okvira. Johnovi propusti i nelogični dijelovi plana samim time su i propusti u scenariju, režiji, montaži.
Film sadrži neke nepotrebne scene koje bi i u slučaju da su se drugačije odigrale bile potpuno besmislene. Paul Haggis je redatelj i scenarist koji je sklon nelogičnim i pretjeranim konstrukcijama koje mu vjerojatno služe kao početna točka u njegovom radu. Sve ono što sačinjava kompletnu i zanimljivu priču ne uspijeva u potpunosti zaokružiti oko svojih pretjeranih konstrukcija.

Projekcija filma je odgledana u maloj dvorani NS Dubrava.

ocjena filma [1-10]: 5

robert tabula // 08/04/2011