U prvoj sceni novoga filmskog spektakla baziranog na strip junaku Thoru radnja započinje u pustinji u Novom Meksiku. Nadobudna znanstvenica Jane (Portman) sa svojom asistenticom Darcy (Dennings) i kolegom znanstvenikom Erikom (Skarsgard) nastoji uhvatiti i zabilježiti jednu od neobičnih pojava na nebu koje već dugo prati. Nova pojava dolazi s malim zakašnjenjem i većim praskom nego što su očekivali, a sveopćem metežu pridonosi i ljudska figura koja se odbija od Janeinog auta. Radnja se u nevjerojatno brzom montažnom rezu premješta u prošlost, u vrijeme u kojem je pred nordijskim bogom Odinom (Hopkins) stajala velika prijetnja Ledenih divova. U teškom i dugačkom ratu i nakon mnogih gubitaka - Odin ostavlja desno oko na bojištu - pobjeda dolazi skupa s najvrjednijom relikvijom, izvorom moći plavih divova. Godine prolaze, a Odinova djeca, Thor (Hemsworth) i Loki (Hiddleston) sa velikim zanimanjem slušaju priče i savjete svojega oca. Njih dvojica izrastaju u dvije različite osobe i u trenutku kada kraljevsku vlast treba preuzeti Thor, Ledeni divovi uspiju ući u Asgard, kraljevstvo bez premca, i gotovo ostvariti svoj cilj preotimanja relikvije. Thor ne može izdržati, a da uz pomoć svojeg brata i ratnih sudruga ne ode u Jutenheim, zemlju Ledenih divova i izazove sukob koji nimalo ne pomaže u nestabilnom miru između bogova i divova. Odin je ljut, Loki nastoji smiriti strasti, ali ne uz previše truda, a Thor ostaje bez svoje moći i protjeran je na jedan od Devet Predjela, Zemlju. Radnja se zatim vraća na scenu s početka filma. Unatoč tome što film ima svojih mana i događaji u Asgardu i ono što se odvija na Zemlji uspješno djeluju na više razina. Prijelazi između dviju veoma različitih lokacija mijenjaju ton filma te služe kontrastiranju između svjetova ljudi i bogova.
Ti prijelazi nisu najspretnije riješeni, ali ni ovaj film ne teži sezoni nagrada.
Film je uspješan kao ljetna zabava zbog glavnoga lika kojeg je odlično utjelovio i odglumio australski glumac Hemsworth. Njegovi ispadi na zemlji i njegovo ludiranje u Asgardu nisu zaokružili njegov lik samo kao jednodimenzionalnu senzaciju nego su uspješno kreirali jedan zanimljivi i bogati karakter koji nema problema ni sa dramatičnim ni sa akcijskim dijelovima priče. S druge strane stoji Loki, bog nereda i nestašluka čija se prava narav otkriva kroz cijelo trajanje filma, a da glumac ne upada u zamku prenemaganja i 'žvakanja scenografije'. Hiddleston uspješno stvara zanimljivu osobu/božanstvo/lik koji ne stoji iza crte zla, nego hoda krivudavom linijom između čitavog spektra emocija zbog toga što nije siguran koje je njegovo mjesto u svijetu. Hopkins kao Sveotac Odin pokazuje da je uvjerljivo najbolji izbor za takvu ulogu, iako mu to vjerojatno nije bio pretjeran glumački izazov.
Teško je ne spomenuti odličnog Idrisa Elbu kao Heimdala, čuvara Asgarda koji s relativno malim udjelom u priči bitno doprinosi oživljavanju Asgarda i njegovih stanovnika. Film ima neujednačenih scena u kojima se s usporenim kadrovima i rastezanjem uništava jednostavnost događaja, ali ono što djeluje u filmu prevladava nad onim što ne djeluje. Nekarakterističan izbor za redatelja ovoga spektakla, Kenneth Branagh je odradio dobar posao i uspio je spojiti gotovo dva različita filma u jednu koherentnu cjelinu. Vrijeme trajanja filma je dovedeno u red i film ne pati od previše repeticije i prenatrpanosti, a uspješno, mada malo prebrzo, uspostavlja sve odnose i rješava većinu problema. Kraj nije posve sretan i zaokružen, štoviše nije nimalo karakterističan za ljetni blockbuster, a to je još jedan dodatni podstrek za uživanje u ovom solidnom i zabavnom djelu

ocjena filma [1-10]: 7

robert tabula // 28/04/2011