Nekako nisam baš verziran pričati o uratcima elektronske glazbe. Tu i tam dogodi mi se neki zgodan ubod i onda me opere, pa nemogu izdržati. Tako se dogodilo i s ovim, novim albumom THIEVERYjaca. Prije sam ih slušao, onako ovlaš. Čak su mi se više sviđali njihovi izleti u remixiranje, kao što su "Sounds from the Verve Hi-Fi" ili stariji "DJ Kicks".

Dub ritmovima i prekrasnim ženskim vokalima, uz žličicu bossa nove i prstohvat indijskog melosa na novom albumu pridodana je genijalnost Davida Byrnea, Perry Farrela ili Wayne Coynea. I tu je sve rečeno. Uopće ne treba dalje pričati o tome albumu. Ipak…
"Marching the Hate Machines (Into the Sun)" s Wayne Coyneom na vokalima, mogla bi biti prekrasna ljubavna pjesma i uljuljuškati se svojim trip-dub ritmom u neki od AIr albuma. To bi sve bilo moguće da ne znamo tko je Wayne i da pjesma ne počinje stihom "Let's start by making it clear who is the enemy here". Za dub-trance ritmove iz "Warning Signs" zakleo bih se da su mi poznati iz opusa DARKWOOD DUB, no teško je tako nešto povjerovati. Ipak, ako ste u mogućnosti preslušajte Darkwude u pjesmi "Nedaleko odavde".

Nakon "Revolution Solution" s Perry Farrellom, prelaze na poznatiji teritorij sitara i indijskog melosa. U ostatku albuma TC nastavljaju po dobro poznatoj metodi, malo ovog, malo onog, a ničeg previše, i vode Vas na put od Jamajke preko Rio de Janeira do Indije. Kulminacija albuma je u završnim "The Heart's is a Lonely Hunter" s Davidom Byrneom, kojem je ovo nova uspješna elektro suradnja i mogao bi imati novi ljetni hit, te "Doors of Perception" s njihovim iskusnim indijskim suradnikom Gunyanom.

Da li je ovo najbolji njihov album ili su se meni samo otvorila "vrata percepcije" prema njima, ne znam. Al znam da sam našao novo zadovoljstvo za slušanje na ulici…

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 28/03/2005