Rob Garza i Eric Hilton, znani kao elektronski duo Thievery Corporation objavili su ove godine plod svoga rada, full length album "The Temple of I&I " koji je snimljen na Jamajci. Opisala bi ovaj album kao "komad voća stavljen na vrh torte". Ta torta je njihovih dvadeset godina postojanja na sceni.

Na ovom album eksperimentiraju s dub-om i njegovim korijenjem, slično kao što su na svom prijašnjem albumu "Saudade" koristili latino glazbu kao svoju bazu i dopustili si da preko nje posipaju elektroniku, tako su u ovome stavili za bazu glazbu Jamajke. Inače, izraz "I&I" (Ja i Ja) se često koristi u rastafarijanskom govoru. 'I and I' naglašava da nitko nije privilegiran i da su svi ljudi u osnovi jednaki, kao i da je čovjek u jedinstvu s Bogom. (hr.wikipedia.org/wiki/Rastafarijanstvo)

Početna pjesma koja otvara album 'Theif Rocker' daje ton, elektroničku boju i gotovo statični zvuk prljavom basu, te sjaj i omogućava glasoviru da daje prostora za disanje, uz neobično kuckanje preko kojeg Zee repa i na neki način nagovara slušatelja na daljnje slušanje. Prati je stvar " Letter to the Editor"' koja ima više optimističan stav, barem glazbeno. Vokalno "mucanje" prate isprekidana elektronička kovitlanja i klizanje synth zvukova. Bezobzira na opis, Raquel Jones ima svoje prvo pojavljivanje na albumu (kasnije se vraća s dubljim, tamnijim "Road Block" ), te repa stihove pune političke retorike sa svojim prepoznatljivim glasom, kao da govori kroz cijevi.



"Strike the Root" je soulful reggae, pun teških zvukova puhala i popunjen vokalom pod imenom Notch, koji obilježava samu pjesmu kao što puhala obilježavaju refren, zajedno s ubodima gitare, odnosno takozvanim ubodima "off beatova". Na ovu stvar se kasnije nastavlja pjesma "True Sons of Zion" s istim vokalom i njegovim vokalnim stilom.

Nakratko nas Garza i Hilton ostavljaju s korijenima Jamajkanske glazbe, te nas vraćaju na jazz-funk zvuk pjesmom "Ghetto Matrix" na kojoj je vokal Mr. Lif, reper. On ovom pjesmom utvrđuje svoje društveno-političke stavove sa stilom i zanimljivim flow-om. Vraća se kasnije na pjesmi "Fight to Survive" pri samom kraju albuma, pokazivajući svoj "stalež", iznoseći linije repa sa stilom i uvjerenjem.

Pjesma koja prati naslov albuma "The Temple of I&I" ima svoje dubby, echo trenutke, više prostrane i psihodelične, što se razlikuje od ostatka sadržaja pjesama. "Time and Space" ima lijepi francusko/engleski vokal gospođice Lou Lou Ghelichkhani, dok Shana Halligan preuzima vodstvo na raskošnoj "Love has no Heart". "Lose to Find" je jednako lijepa i melankolična pjesma koja daje još jednu medalju na prepoznatljivoj tapeti Thievery Corporation produkcije zvuka.

Notch opet doprinosi svojim vokalom na drugom dijelu albuma sa "Weapons of Distraction" koja slijedi nakon instrumentalne "Let the Chalice Blaze". Notchev vokal ovdje postaje ozbiljniji i atraktivniji, vožen bas linijama i naletima gitare, zaslađen, kao i većina albuma, sa smirenim i veličanstvenim strunama. Notch zatvara album s mračnom "Drop Your Guns".

"The Temple of I & I" nije album koji će vas izazvati glazbeno ili pak baciti vas na razmišljanje o pozadini prigušenih političkih poruka, nego je to učestala volja Thievery Corporationa koja sugerira i nagovara na slušanje albuma umotanog raskošnim melodijama i aranžmanom. Jednostavno, a opet lijepo. Njihova stvar sa albuma Modular Systems iz 2001. "A Guide For I & I "kao da je nagovjestila dolazak ovog albuma. Samo je bilo pitanje vremena. Dajem ocjenu 8 , jer skromno smatram da su nakon 20 godina mogli i bolje.

ocjena albuma [1-10]: 8

mateja // 04/03/2017