Šalata se i ove godine pokazala kao idealni open-air za ljetne koncerte s većim dijelom rasprodanim koncertima. Ovdje dolaze i strani i domaći bendovi i prava je šteta da se ne urede nesigurne tribine pa da Šalata može primiti i više ljudi što bi svakako bilo poželjno s obzirom na traženost karata. Par dana prije, Grace pred prepunim auditorijem, koji tjedan kasnije QOTSA, a u međuvremenu se pune i ostale open air pozornice po HR (Pula, Šibenik, Opatija...) i Hrvatska potvrđuje svoju ljetnu koncertnu poželjnost. Nikak da izbrojim te Šloserove stepenice, al čini mi se da ih je svakiput sve više i više, pogotovo po ovim vrućinama koje su nas snašle. Nije lako ni organizatorima koncerata odraditi pripremu na ovom zvizdanu, a bome ni bendovima odraditi tonske probe. I sreća je dok nas ne opere neki ljetni pljusak ili oluja, kakva se dogodila prije par dana Urbanu na Tomislavcu. Enivej, predgrupa City of the Sun započela je već u 20 sati iako su bili najavljeni za 20:15. Oni su bend iz New Yorka, i nekako bi ih se moglo ubaciti u akustičnu post-rock ladicu sa (pro)zračnim gitarama. Simpatično to zvuči, pogotovo ovak u ljetno predvečerje i vjerujem da bi imali odličnu prođu da krenu od Istre do Dubrovnika pa svaku večer na drugoj terasi. Spomenuli su da su već svirali u Zagrebu, na Terapiji ih nemamo zabilježene, a neki internetski resursi daju naznaku da su bili tu 2017 u Tvornici. Očito su prošli prilično nezapaženo, ko što su i neposredno prije Thievery Corporationa. No, jedna me pjesma jako podsjetila na neki Severinin hit pa bi to mogla biti niša s kojom bi mogli probati opustošiti jadranske terase - akustični hitovi naših zabavnjaka i inih. Thievery Corporation su bili u HR malo više puta nego njihova predgrupa i moglo bi se reći da su jedni od onih koji vole dolaziti, a naša im publika to vraća odličnim prijemom što završava i odličnim koncertima. Kao i Grace Jones, ni oni nisu objavili nešto ozbiljnije tijekom posljednih/eg desetljeća, pa im se repertoar većinom sastoji od pjesama s albuma iz prve polovice 2000ih s ponekim izletom u kasniji materijal. A to je upravo ono što našoj publici odgovara. Poznate pjesme, dobar gruv podebljan točenim pivama i zabava je zagarantirana. Ja sam ih zadnjiput gledao na nekom grupnjaku u Domu sportova još 2005. a sve ove godine nekako sam ih uspio propustiti i popraviti dojam s tog koncerta. Zato sam uzeo dodijeljenu priliku i pridružio se šarenoj sviti na Šalati. Sve je bilo tu. Odličan sound, super stejdž i lajtšou, čini se i raspoloženi svirači te brze izmjene ritmova i pjevača/ica koje su trebale održati visoki nivo đuske, al jednostavno mi je nekaj falilo. Ko da nije bilo krvi i mesa. Činilo se ko odrađivanje još jedne gaže. Ne velim da bendovi moraju nešto posebno dokazivati da im se svira i da im je tu najbolje ikad, al oni "Zaaagreeeb" i takvi su mi bili preneuvjerljivi i, iako su dio njihovog šoua, čini mi se da bi bilo bolje bez takvog "dizanja" atmosfere.

A bilo je i tih nekih uspona i padova, koji su mi možda bili krivi. Taman se ufuram u par dobrih i življih pa me poklope s nekom laganijom, pa par akustičnih no onda prema kraju se i atmosfera potpuno zagrijala pa je sve odvelo i publiku i svirače u željenom smjeru.

pedja // 08/07/2024

> vidi sve fotke // see all photos