Mistični Petrale je sve dosadašnje albume radio uz dobranu pomoć kibernetike, synthova i programa izuzev što je bubnjeve odlupao uživo, a onda ih je mic po mic ponovno revalorizirao nadosnimavajući sa živim instrumentima. Ovo mu je prvi album kojeg je kompletno snimio analogno svirajući ama baš sve instrumente, kako je i najavio bez triggera i elektronike. Zaista se potrudio da ga svojski realizira u detalje, pomno razmatrajući svaku sekundu od ovih impozantnih, skoro 50 minuta. Činjenica jest da sam ja jedan od rijetkih koji ga poznaju s glazbene strane, znam mu pravo ime i jednom smo poprilično dugo razgovarali na mobitel iz čega je nastao i onaj čuveni interview www.terapija.net/interwju.asp?ID=31344, te me zamolio da ne obznanjujem njegov pravi identitet. Baš kao što nastavak ovog albuma zbori 'svijet je tamo dolje, ali se ništa ne vidi' između 8 autorskih pjesama od kojih je barem jedna, po običaju kompletna, na hrvatskoj ikavici s Konavla: "Po noći se boje vidi kad svijetli iz grobova". Ovo 'hrvatska ikavica' je opravdano jer postoji ikavica i u Hercegovini, Crnoj Gori, a i kod Gradišćanskih Hrvata, te Čeha i Slovaka. Sveobuhvatno gledajući, ovo je višestruki album s gromkim gitarskim distorzijama i disonantama koje su od onog početnog samplinga iz 2017. dovedene u pravi vratolomni siže na razini ranog norveškog stila, a u svakoj pjesmi postoje određeni prekidi i breakovi uspostavljajući kontrolne komunikacijske točke nadomak black progressiva, ali to ipak nisu. Zna se što je progressive-black.



Žestina i tempo uvodne "Impresionating a blade" napada grubošću vrtložne turbulencije s poznatim opakim vokalnim kreštanjem kao da se pljuje na sprovodu prokletnika i hračka mu se u grob, a spomenuta "Po noći se boje vidi kad svijetli iz grobova" idealno sjeda u tu atmosferu punu borbene agresije protiv manifestacije đavola kroz gusto i intenzivno tkanje koje upravo zbog jezika mnogima predstavlja gubitak konteksta, ali u principu je još pa i najoriginalnija pjesma poradi etno-folk motiva. Kad ih naveliko koriste skandinavski bendovi, zašto ne bi i hrvatski, zar ne? Problem su pojmovi Trojica i Maćelon, onije ki zna, razumija je sikuro. Još jedna grobarsko obredna jest naredna "A brief discussion about the remoteness of a loss" prolazeći pored nizova jastuka od cvijeća pokretavši lamentiranje: izbija crna magla gušeći plač na jastucima natopljenim krvlju pored otvorenih grobova, a ovdje je završni dio ponovno na hrvatskom s komparativnim stihovima 'klečat na zemlji, survat se u dubine/ ležat u grobu, klečat u paklu'. Također se u "The choreography of two thousand legs" i "Rectangles carved into reddish soi" pojavljuju stihovi na hrvatskom. Pretpostavka jeste da u inozemstvu to spram većinskog engleskog djeluje vrlo egzotično i mistično, možda mnogi smatraju da je to neka izmišljena varijanta paklenskog, satanističkog, možda izgovaranje latinskog ili engleskog naopačke, ali barem mi Hrvati znamo da nije ništa drugo do li jasna lirska gimnastika u sumornoj prljavštini i izopaćenosti koja šara i do doom ekstaza. Bilježe se i nakaradno bizarna raspoloženja poput "From elongated hollows" prepuštajući se zlim burama i stihijama s mnoštvo napada na smrtnost do predzadnje "Walls are bloating" u kojoj je akcent stavljen i na melodičnost, a opet nije melodic black već upotpunjavanje jezovitih scena kombiniranjem eksplozija i uzbudljivog eksterijera u završnoj naslovnjači "The world down there" s obiljem alegorija na drevne seoske mitove i legende podzemnog svijeta mentaliteta Konavla ostvarivši kaotičan i zagonetan finiš taman za mozganje kod auditorija. Mnogo kompleksno posloženih aranžmana, divljih promjenjivih tempova satkanih s urnebesno furioznim ritmičkim tehnikalijama, te raznolike gitarske melase pasaža vode u zapetljano glazbeno klupko koje nikako ne ostavljaju ravnodušan dojam, a opet nadaleko bježe od ustaljenih black formacija. Može se iz daljine uočiti povremeni eksperimentalno-avangardni avanturizam, podudarnost s nekim velikanima (osobito Deathspell Omega, Imperial Triumphant ili ranim Darkthrone), no ovaj album je suštinski fokusiran na etimološko i arhaično istjerivanje zla, da ne kažem horror coprijanje, zagonetnu ezoteričnost i ritualno mantranje vradžbine, isuviše daleko da bi se našao u ugodnoj i nonšalantno urbanoj crnoj religiji. U doslovnom smislu, ovo je portal u autorsku introspekciju turobnog razmatranja preživljavanja u nihilističkom raspoloženju sudarajući se u kontradikcijama. Naslovi: 1.Impresionating a blade, 2.Po noći se boje vidi kad svijetli iz grobova, 3.A brief discussion about the remoteness of a loss, 4.From elongated hollows, 5.The choreography of two thousand legs, 6.Rectangles carved into reddish soil, 7.Walls are bloating, 8.The world down there

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 08/11/2024