Tajanstvenost, mističnost i enigmatska zagonetnost obavijena oko hrvatsko-švicarskog black metal benda u ovome opširnom interviewu nije razotkrivena, ali je pobliže korespondirana kroz ugodnu, nimalo nametljivu, arogantnu i svakako edukativnu razmjenu informacija.

Druge pandemijske 2021. godine sam sa suprugom nakon dvogodišnje apstinencije od mora, sunca i ljeta otplovio na Silbu, te kao što mi to profesionalni užitak nalaže, ponio sa sobom neke albume i knjige da ih u miru pročačkam i promotrim. Znate onaj potez ostavljanja postrance nekih čudnovatih djela koja u gradskoj vrevi hrvatske metropole ne možete pravilno dokučiti, biti će to kad dođe vrijeme, tamo za godišnji odmor. I onda još uzmeš obavezan laptop s također čudnim, uglavnom horror i art filmovima, te počneš sve to da vrtiš. Naravno, ljudi kontinentalci idu na more da se opuste i odmore, šta će njima art, knjige i nekakvi albumi za slušanje, daleko je bitniji roštilj, plaža, crno dalmatinsko vino, friške fige i breskvice kojih ima u izobilju, udoban smještaj, pa ekipa, druženje i sve one čari naše lijepe jadranske kamenjarske obale s kojom turističkom propagandom brazdimo da je najljepša na svijetu sve dok stranger ne dođe nataknuti se na oštri kamen, bodljikavog ježa i pečenke meduze. Davno mi rekli kolege iz Nigerije, Kameruna i Obale Bjelokosti, dođi ti k nama pa da vidiš što je pješčana plaža Atlantika, vaš Jadran je pun kamenja i uopće nije lijep kako tvrdite... Ja više volim intimnu samoću, a kako sam svoju dragu svaki dan slao neka ide uživati koliko god hoće na plažu da imam što više vremena za recenzije, tako sam tražeći neke podatke o uglavnom hrvatskim underground izvođačima nekoliko puta išao na čuvenu Encyclopaedia Metallum stranicu www.metal-archives.com gdje pronađoh ovaj čudesan bend koji me otprve opčinio upravo velom mistike, te sam rečemo bezrazložno i samoinicijativno preslušao i recenzirao album "Mirabilis Jalapa" (2021) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30748 kome je svakako kumovala fantastična obrada Električnog Orgazma "Nebo" s trećeg albuma "Crna drača" (2019) kad sam prošvljao po prethodnoj diskografiji Petrale. Orgazam je bio 'moj' štovani i cijenjeni bend mladosti punka i new-wavea 81/82, nezaobilazna generacijska spona većine svih mojih frendova i frendica kada se još nisu rabili izrazi alternativa i independent, već 'drugačije' i 'posebno'. To je u meni izazvalo dublje pretrage za Petrale, možda, da nije bilo ove obrade, ne bih se toliko zainteresirao, bila mi je odlična, čak i bolje izvedena od samog originala kojeg je osmislio Jovec - Ljubomir Jovanović, prvi, netragom nestali mlađahni i proćelavi gitarist koji je, usput, bio i glasnogovornik benda u to vrijeme. Petrale je kao bend šutio, nezainteresiran, a i neinformiran da je netko u Hrvatskoj nešto napisao o bendu i albumu koji je uvršten među 40 najboljih www.terapija.net/topliste.asp?ID=31261, a samo "Nebo" premda datira iz 2019. na no.3 domaćih pjesama uz "House remedeli" (no. 26). Iako bi se ovaj mističan bend mogao svesti u onu kategoriju izvođača sa specifičnim geografskim poveznicama, u ovome slučaju Hrvatske i Švicarske što je pravilno točno, a i djelomice sam neke činjenice smetnuo s uma zahvaljujući nepoznavanju same suštine, iznenadio me poziv benda da poslušam novi album "Vrh" (2022) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31295, te razvoj daljnje komunikacije, rekao bih uobičajene za ovakav tip i žanr gdje se umjetnici u 21. stoljeću sve više nadmeću u jurnjavi za popularnošću, a ovaj ide u potpunu opoziciju namjerno opovrgavajući bilo kakav komplementarno bitan status što je i važna suština krucijalnog undergrounda.

Tko i što je Petrale?

Petrale je neka vrsta nadprirodne sile koja koristi moje biološke funkcije da ostvari svoje glazbene zamisli. Petrale ne priča s nikim. Ja neke stvari znam i neke naslućujem i tako mogu dati po koju informaciju.

Kad se Petrale pokrenuo, koji je osnovni poriv bio?

Petrale se pojavio jedne večeri u devetom mjesecu 2013-te godine sa istaknutom željom da se napravi jedan glazbeni projekat koji glavnu inspiraciju vuče iz mračnih strana jednog područja koje je inače poznato po suncu i lijepim stranama života. Pošto su u takvim područjima mračne strane obično zavijene u veo tajanstvenosti tako i Petrale voli tajanstvenost. To se i poklapa s percepcijom black metala u doba prije nego što su se u Norveškoj počela praviti sranja. Na primjer prije 1992. Mayhem je bio poznat radi, za tu dob, jedinstvenog zvuka u extremnom metalu ali nitko nije znao tko su zapravo ti momci.

S obzirom da si mističan onemanbend sa švicarskom adresom, a korijenima u Hrvatskoj, na koji način komuniciraš s auditorijem?

Kao gore navedeno Petrale ne komunicira i obično to i meni ne dozvoljava. Petrale piše i snima albume i kad završi onda ih objavi na Bandcampu. Bez najave. Ako album ima nekakve "zanimljivosti", za koje Petrale smatra da bilo dobro da publika o njima zna, onda on meni odobri da o tome informiram followere na bandcampu. Uz to on meni dozvoljava da davam izabrane dalje informacije ako to netko želi. Znači komunikacija "on demand" i "need to know" koja obično ide preko interneta.
Kadkad i ja sam želim dati neke informacije kao na primjer pri objavi novog albuma. Ja sam insistirao da se objavi činjenica da su ovaj put korištene prave gitare i bas. Pošto sam ubio boga u sebi snimajući dva instrumenta koje prije nikad nisam taknuo, Petrale je uvidio da mi duguje. Taj razlog isto tako omogućuje ovaj interview.

Nije li to mistična enigma poput Deathspell Omega?

Slična svakako. To je nešto što je mene krajem 80ih/početkom 90ih fasciniralo (vidi gore). Petrale prvenstveno želi raditi zastrašujuću muziku. Optika itd. ne igraju važne uloge. Tako to dobro paše. Isto tako vrijeme ne troši na promo akcije nego ga upotrebljava za nastanak novog glazbenog materijala.

Na svim dosadašnjim albumima se uočava tvoja bubnjarska tehnika. I jasan black metal s mnogo varijacija u kojima se uočavaju metamorfoze elektronike. Netipično za žanr...

To i nije toliko netpično. Jedan od glavnih atributa drugog vala black metala, koji je u glavnom definiran u Norveškoj, je kromatična transpozicija mol akorda. Euronymous iz Mayhema je bio prvi gitarista iz ekstremnog metala koji to koristio kao glavno sredstvo za izraz. U elektroničnoj muzici se taj isti atribut na veliko koristi u stilovima koji vuču porijeklo iz Detroit techna. To se temelji na upotrebi samplera. Uzeo bi se jedan akord kao isječak iz neke pjesme. Kad se to učita u sampler i svira na klavijaturi taj akord se automatski transponira. Poznato je da je Euronymous bio veliki obožavatelj elektronične glazbe iz 70-ih kao što su Kraftwerk ili Tangerine Dream. Isto tako su pioniri Detroit techna bili obožavetelji te iste glazbe. Znači srodnost black metala i elektronike postoji već dosta dugo. Na instrumentaciji ne ali svakako na harmoničnom sadržaju.



Što se tiče bubnjeva oni su moj glavni instrument koji barem umijem svirati do neke razine gdje se mogu i posvetiti izrazu i zvuku i ne samo "pogađanju nota u pravo vrijeme". Zato i ne koristim triggere ili naknadnu zamjenu zvukova sampleovima što je u extremnom metalu dosta rasprostranjeno. Ali još sam daleko od toga da iz prve mogu odsvirati sve što čujem u glavi jer sam sve naučio autodidaktno. Jedan primjer je mirni dio pjesme "Brittle Turbulence" gdje je Petrale zahtijevao takozvani "Purdie Shuffle" ritam koji do tad nisam nikad svirao. On je prema materijalu koji obično sviram dosta kontraintuitivan i imao sam velike muke dovesti ga na razinu da barem ima malo gruva. Pogledaj priloženi video i poslušaj kako to zvuči kad ga svira sam Bernard Purdie. To je sasvim druga priča. Imam i dosta nedostataka u linearnoj koordinaciji između ruku i nogu i koordinaciji hi-hat pedale. Ali to je ok, jer veliko je zadovoljstvo poslije indentifikacije problema, i ciljanog vježbanja postignuti uspjeh koji nivo sviranja diže na višu razinu.



Imaš prljavo zagasiti zvuk nalik na prvi i drugi black val agresivno napadajući luksuzno stanje svijesti i konformizma projicirajući liriku na engleskom i arhaičnom hrvatskom jeziku, pa opet, nisi neki folk ili etno-metal....

Prljavo zagasiti zvuk je po meni vrlo bitan za black metal jer black metal izražava emocije koje je teško transportirati čistim i kontroliranim zvukom. Isto tako je važno da materijal sadrži elemente koji u općoj percecpiji važe kao ružni/neugodni. Petrale koristi puno tritonusa (diabolus in musica) i smanjenih sekunda (interval od dva susjedna polu tona koji zvuči maksimalno disonantno). Uz to štima gitare na c-standard (4 polu tona niže nego uobičajeno) i koristi žice koje su za taj štimung na tanjoj strani. To dovodi to nenamjernog natezanja tonova ako se žica malo jače pritisne i tako gitare uvijek zvuče lagano raštimane što doprinosi "trulom zvuku". To je trik koji je već koristio Tony Iommi iz Black Sabbatha a za extremni metal je to usavršio Autopsy. Na prvih 5 albuma, gdje su gitare programirane i radi toga izvorno 100% precizne, najveći posao je bio simuliranje gitariste koji ne svira čisto. Znači nesvjesno nateže žice, pogodi žicu koju u određenom momentu ne bi smio itd.



Glavna inspiracija za Petrale je album "A Blaze in the Northern Sky" od Darkthrone-a. Taj album je, pri objavi 1992-ge, razbio konformitet zvuka death metala koji se u to doba razvio u relativno čiste produkcije. Bendovi su manje više snimali sa Scottom Burnsom u Morrisound studiju ili s Thomason Skoksbergom u Sunlight studiju i to je bilo to. "A Blaze..." je imao prljav, po kritičarima loš zvuk, do tad poznatim od Bathory, koji je perfektno odgovarao glazbenom sadržaju. Uz to su na albumu korišteni disonantni akordi koje do tad u extremnom metalu osim Voivoda skoro nitko nije koristio i album je imao taj truli zvuk kao što se poznavao od Autopsy. Od tada se veliki dio black metala usmjerio prema ljepšim harmonijama i inspiracijama iz folk muzike (što je do nekle zasluga kasnijih albuma Bathory-a). Petrale od točke "A Blaze..." istražuje zvuk u smijeru Voivod/Autopsy/Mayhem.



Voivod: https://www.youtube.com/watch?v=_TuEAuCH6ng



Folk i etno metal umjetnici obično imaju pozitivan stav prema temama koje obrađuju. Petrale jest da ima teme koje se temelje na jednom određenom geografskom području ali on nikad ništa od toga ne veliča nego samo promatrajući opisuje ili sarkastično komentira. Arhaični lokalni govor upotrebljava prvenstveno zato jer nudi izraze koji određene sadržaje najpreciznije opisuju (pogotovo u smislu gore navedenog sarkazma) . Uz to je to i prilično jedinstven. To su valjda sve razlozi zašto je Petrale baš mene izabrao za svoju "zemaljsku posudu".

Imaš također i puno religijskih momenata u tekstovima, pojasni svoj način kreacije. Što je ustvari tvoja predstava sotonizma pučanstvu i širokom auditoriju? Samo trendovska igra fermentacije siromaštva i života u kršu o kome mnogo Hrvata pojma nema... Kad uzmemo jedno područje na kojem mnoštvo ljudi sebe definira kao vjernike i točno zna što predstavlja grijeh i što ne, onda moramo po definiciji tih istih ljudi zaključiti da vrag tu zapravo nema šanse. Duše takvih ljudi jednostavno ne bi trebale biti dostupne za otmicu i gotovo. Ali ne, ti isti ljudi redovito upozoravaju na vraga i vide ga iza svakog kuta. To u nekim slučajevima doseže dimenzije da ljudi upotrebljavaju metode, koje su prema vjeri definirane kao praznovjerje ili čak okultizam, da bi se zaštitili od vraga ili sebi osigurali prednost. Ili čak zatražiti pomoć kod zastupnika drugih vjera (što je po njihovom razumijevanju obično još gore). Taj paradoks je za Petrale jako fascinantan. Primjeri:

Vjerovanje da postoje zlooki ljudi i metode zaštite od njih:
Jedna, po pričama, dosta učinkovita metoda je nabaviti komad papira na kojemu je neki pop ili fratar napisao nešto na latinski i to onda držati u džepu. Takozvani zapis. Negdje početkom 20. stoljeća je katolička crkva tu praksu zabranila. Ljudi su se poslije toga "snašli" odlaskom u približna pravoslavna područja jer pravoslavnim dušebrižnicima ta praksa nije bila zabranjena. (Tema pjesme "Treba bokun olova" sa albuma "All Things Infernal").

Korištenje "križ mađija" u igrama da bi sljedeći protivnikov potez završio kao neuspjeh. (Tema istoimene pjesme sa novog albuma "Vrh")

Postavljanje "čarova", klupka u koje su umotani uzorci kose ili rezanci nokata osobe kojoj se želi nesreća. (Tema pjesme "The Clew" sa albuma "Mirabilis Jalapa")

Udaranje kamenom o kamen uz izgovaranje kletvi. (Tema pjesme "Brittle Turbulence" sa albuma "Vrh")

Ova dva zadnja primjera su rasprostranjena po cijelom Balkanu. Ni ja ni Petrale ne bi to nazvali sotonizmom. Sotonizam je svjesna suradnja s vragom ili njegovo obožavanje. Ovo što Petrale opisuje su slučajevi gdje neko od silne želje da sebe zaštiti od vraga na kraju donekle nehotice dušu proda vragu. Ili naravno osobe koje to rade iz zlobe ali same sebe naravno ne vide kao zlobne. Tu je katolička vjera jako praktična. Pođe se na ispovijest, odvali onaj određeni broj očenaša i zdravo Marija i sve se lijepo resetira.

Ima i primjera koji su na neki morbidan način čak i smiješni: Vjerovanje da se čovjek poslije smrti može potenjčiti. Dođe vrag, odere mu kožu i onda je napuha da nesretni mrtvac poslije kao neki balon-zombi (tenjac) luta okolo i napastuje ljude. Zato bi se u starija vremena mrtvacima zarezala koža između dva prsta na nozi. Tako da se ne može napuhati. (Tema pjesme "Kala križa po Maćelon" sa albuma "From under the Floorboards") Tvoja igra riječi i ligvinističke cake... Što one imaju u filozofiji opće komunikacije?

Petrale pri pisanju tekstova koristi višeslojan sistem. Uzmimo na primjer pjesmu "Križ mađija" sa novog albuma:

1. Sloj: Riječi koje čitatelj vidi i čita. Rupe, glib, zemlja, prozirne sfere koje gube prozirnost, propasti koje se udvostručuju itd.

2. Sloj: Razne interpretacije raznih čitatelja. Nagađam: apokalipsa, rat, čarobni rituali itd.

3. Sloj: To što Petrale u stvarnosti opisuje: Igra na frnje (špekule) gdje jedan od sudionika koristi križ mađija (vidi gore) kao sredstvo za prednost. Zato se u mirnim dijelovima pjesme čuju špekule kao perkusivni instrument.

4. Sloj: To što Petrale želi izraziti: Spremnost ljudi da čak i u situacijama gdje nisu u nikakvom ugroženju odbace svoj moralni kompas da bi dobili prednost. Ili činjenicu da vrag nije toliko glup kako se u pučanskim pričama često tvrdi i da namjerno koristi situacije natječaja kako bi testirao ima li koja duša koja bi se lako dala maznuti.

I na kraju kada veliki broj ljudi odbaci svoj moralni kompas, brzo se nalazimo u situaciji gliba, neprozirnosti, višestrukih propasti, apokalipse itd. Tako se vraćamo na prvi sloj i napravili smo jedan lijep krug. Kakve probleme doživljavaš kroz Petrale izraz? Kakav je feedback?

Probleme za sad nikakve. To je sigurno i posljedica štedljive komunikacije. Privatno uopće ne spominjem Petrale prema ljudima za koje sam ubijeđen da to ne razumiju. Feedback (pošto Petrale radije radi novi materijal nego promociju) nije brojan ali ono malo što dolazi je jako pozitivno.

Da li ikad pomišljaš na živi nastup? Kako bi to izgledalo?

Svakako. Dvije gitare, bass i ja za bubnjevima i vokalu. Da bi to bilo vjerodostojno svih četvoro bi za vrijeme nastupa morali biti opsjednuti sa Petrale. Znači "1,2,3,4" i onda sljedećih 45-60 ili koliko minuta ima da "gori planet". I tu već nastaje problem. Muzičare za koje znam da bi umjeli odsvirat materijal na način koji Petrale zahtijeva možemo podijeliti na dvije grupe.

A: Oni koji s kojima se može pouzdano raditi obično ne žele svirati prljavu, mračnu i disonantnu musiku.

B: Oni koji žele svirati prljavu, mračnu disonantnu musiku su obično toliko opičeni u glavu da je s njima suradnja teško moguća. Ne da ja nisam opičen u glavu ali kada način tog opičenja nije kompatibilan, onda nastaju problemi.

Onda imamo još i činjenicu da ja još sviram u dva prava benda koja zahtijevaju redovne probe. Sve to uz 100%-no zaposlenje košta slobodnog vremena. Jest da ja već gotovo 30 godina sviram bubnjeve i uživo istovremeno vrištim. Ali materijal od Petrale samo odsviram kada ga snimam i poslije zaboravim kako je išlo. Znači i ja bi prvo trebao ponovno naučiti linije bubnjeva onda naučiti tekstove na pamet i to onda iskoordinirati do nivoa gdje pri sviranju više ne treba koncentracija tako da se sve može posvetiti vatri. Na svakom albumu si obradio i pjesme s ex-Yu područja. Zašto baš te koje si izabrao?

To su prvo naravno pjesme koje ja lično jako volim. Znači izbor pjesama za obradu je nešto što Petrale u glavnom prepušta meni. Uz to naravno moraju same od sebe nuditi mogućnost da se od njih može napraviti "black metal verzija". Interesantan je izazov uzeti pjesmu koja je napisana od osobe, koja najvjerojatnije u momentu pisanja, nije imala nikakve veze sa black metalom, onda to pretvorit u black metal bez da se izgubi izvorni identitet pjesme.

Dodatni razlog je jedinstvenost. Uz to možda netko posluša originale i na taj način proširi svoj kulturni horizont.

"Lutke" od Tožibaba sam izabrao zato što gitare u toj pjesmi već u originalu manje više zvuče kao Mayhem. Uz to je snimljena u vrijeme kada Mayhem još uopće nije tako zvučao. Na kraju su drugi val black metala zapravo izumile tri djevojke iz Slovenije.

Što po tvom sudu čini dobru, pravu pjesmu?

Objektivno govoreći svaka koja vjerodostojno izražava ono što je njezin skladatelj htio izraziti.

Što se tiče Petrale, put prema pjesmi, za koju on smatra da valja, ide ovako: Napravi riff s temeljnim tonovima. Onda zgrabi vraga i počne ga dodavati sve dok ne procuri. Onda doda još jednu istu takvu količinu vraga. Onda provjeri jeli mu pjesma interesantna. Ako jest, onda je gotova. Ako nije, onda je napravi interesantnijom. Kada to završi, provjeri je li taj proces doveo do smanjivanja količine vraga. Ako nije, pjesma je gotova. Ako jest, onda se vraća na stanje maximalne količine vraga i testira druge načine pjesmu napraviti interesantnijom. Kada nađe način koji to ispunjava bez da kompromitira količinu vraga, on ga upotrebi i pjesma je gotova.

Hvala ti za ovaj interview!

Hvala tebi za podršku i interes!

horvi // 16/04/2022