Nastavlja se sjajna kreativna forma mističnog autora s krajnjeg juga Hrvatske. Prethodni album "Mirabilis Jalapa" (2021) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30748 spada u vrhunski domaći black, a kad je tako, nije bilo druge nego ovaj šesti imenovati "Vrh", reći će se, kulminacijom dosadašnjeg rada. Performansi su i dalje isti, primjećuje se blagi otklon ka čišćoj produkciji i sve kompaktnijoj svirci u kojoj nema mnogo blastbeat rešetanja i klasicizma natovarenog riffovima, elem, ovdje se svrsishodnije stil kreće k Deathspell Omega koji su odavno prerasli i prevazišli standarde uspostavljajući vlastiti originalni izraz, a također, ovdje nema niti klavijatura i synthova koji su bili na prethodnom izdanju. Zanimljivo, kao da su se unaprijed dogovarali oko generalnih postavki. Globalno se svodi na 'žice i palice': bubnjevi su tehnički korespondirani u vrsne zahvate s mnogo prelaza i većinom umjerenih tempova izuzev tamo gdje se nije moglo bez galopa, a konstrukcije pjesama sve više pokazuju kompleksne pristupe. U nekim segmentima se filaju i kraća atmosferična uranjanja s kojima se razdvavaju aranžmani, te ono što je kod autora specifično, također je i ovaj puta napravio dvije obrade. Prva je odmah uvodna "Whispering fumes" (Ghostnote & Djane Gort) u kojoj se jasno vitaliziraju navedeni medikamenti zapičivši ekstremni teror isprekidan, uslovno rečeno, mekšim finesama, ali kako god, ovo je najenergičnija stvarčina s, naravno, opako režavim vokalom, tremolima i potrebitim breakovima. Druga obrada je "Jače manijače" (Dino Dvornik, odnosno Rambo Amadeus) u iznenađujuće plesnoj varijanti umjerenog 4/4 ritma i aspektima najtamnijeg post-punka poput križanca Siouxsie And The Banshees i The Cure, da ne povjeruješ! Hitčina je realizirana, nema što…



Ima i sve više lirike na hrvatskom, samo problem je razabiranje što li ga se vrišti. "Ne bit" ima još jedan neočekivani početni uron u čisti post-punk, no dominacija blacka pršti većinom kompozicije. Može se uočiti i post-black figura kao i kod "Križ mađija" s početnim ambijentalnim staccatima, umjerenim taktovima, ali o čemu je točno poetika okupirana, huh… Teško odgonetnuti bez priloženog libreta. "Šupjine se isavaju" nosi čak i dio hardcore-punk/ deatha, te svako malo proviri u umjereni štimung, a premda najdulja "Brittle turbulence" (gotovo 8 minuta) nosi engleski naziv, dade se razaznati u šarži disonantnog sludgea 'dabog da te vrag odnio/ dabog da ti kuga krv isušila/… sunce kožu spržilo', tako nekako, a još se spominju vještice i, eh, da postoji taj libreto bilo bi sve jasnije. Naslovna "Vrh" fega blastbeatove unakrsno s tremolima i vrlo lijepom melodičnom završnicom, no nisam siguran da je lirika na hrvatskom, ali zato jeste na engleskom u najtromijoj "Invocation of silence" i još jednoj brutalki "Throwing nails" ispresjecanoj s post-punkom na funk relaciji. Barem mi se čini da su na engleskom, ali ne mogu 100% garantirati. Kako god, "Vrh" je znakoviti iskorak ka autorskom obogaćivanju žanra. Sve što se do sada naziralo u njegovom zvukopisu, ovdje je kristalnije projicirano i dotjerano na poprilično dobrom nivou s kojim se ukazuju potencijali i na svjetskoj sceni, a "Jače manijače", tko zna, možda zaori i s domaćih radio stanica gdje urednik ima dovoljno hrabrosti za sučeljavanje undergrounda s mainstreamom.

Naslovi: 1.Whispering fumes, 2.Ne bit, 3.Invocation of silence, 4.Throwing nails, 5.Križ mađija, 6.Jače manijače (Dino Dvornik cover), 7.Šupjine se isavaju, 8.Britte turbulence, 9.Vrh

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/03/2022