Skoro u gotovo pravilnim vremenskim razmacima od po dvije godine, Chui već 13 godina isporučuje albume. Ovo im je sedmi po redu, te je za razliku od prethodnog dvostrukog "Zagreb - Berlin" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31906 (2022) povratak na svemirske putešestvije zabavnom konceptualnom pričom o kojoj je svako mozganje nepotrebno.

Zna se: u mnogim radovima alfe i omege Tonija Starešinića nema nikakvog pretjeranog filozofiranja, bilo da je riječ o Mangroove, Zmaj Orko Star ili njegovim solo i kolaboracijskim radovima. Uvijek je tu vješto dizajnirana svirka klavijatura u progressive aranžmanima, a stilizacije ionako ima napretek, taman za pobrojati na sve prste ruku i nogu, pa i više, tako da je na ovih 45 minuta prisutno gotovo sve čega se ovaj genijalac do sada uhvatio kroz iznimno bogatu i kreativnu karijeru. Njegova prateća posada je spretna, uigrana, agilna, kompetentna, ono, momčad kojoj se ništa ne treba objašnjavati zašto, kako i kuda jer je osnovni smisao inteligentno duhovita sofisticirana zabava poput serijala "Zvijezdanih staza" i ne namjerava se samo tako okončati. Ustvari, mnogi su se možda i zabrinuli sa spomenutim prethodnikom da je Chui prizemljio vrativši se na točno precizirane zemaljske lokacije, te da poput astronauta više neće biti lansirani u orbitu. Ma ne. Sam komičan omot zagrebačkih nebodera zvanih 'raketa' (to su 3 već postarije sive betonske zgrade na Slavonskoj aveniji) kako jedna od njih izljeće mlaznim pogonom u nebesa dovoljno aludira na karikirano spontani psihodeličan humor gotovo s obiteljski nevinim pristupom, a ako se ne varam, baš tu je i snimana ona komična Nova TV serija "Zauvijek susjedi" s Ljubomirom Kerekešom, Darkom Janešom, Sonjom Kovač, Tamarom Šoletić, Lucijom Hranjec i Slavenom Knezovićem u glavnim ulogama, te nezaobilaznoj birtiji "Golubica" koju sam svojevremeno uzalud tražio u podnožju tih nebodera kad sam se svakodnevno biciklom vraćao kući s posla. Sama fikcija da jedna od te tri zgrade odleti u svemir jeste dovoljno duhovita apstrakcija našeg hrvatskog, a naravno i balkanskog mentaliteta teškog života uzrokovanog neprestanim političkim makinacijama i prevarama u očekivanju nečeg boljeg. Odlijepiti od stvarnosti i prepustiti se mašti na volju jer smo takvi kakvi jesmo. Težimo luksuzu i standardu, a školjke i kavijar dobiva samo elita.



Album otvara fino kreiran komad "Sporo paljenje" uz moćan acid bas, duhački intro, udaraljke i neo-simfonijski ugođaj postmoderne s ulazom klavijaturskih staccata na razini ELP, to jest, reminiscencijom sympho-rocka 70-ih u najsvježijem izdanju 21. stoljeća s nadogradnjama, a bome, čisto sumnjam da je legendarni trojac imao uopće ovakvu vizuru prije 50-ak godina. Kompleksno izgrađena "Svemir ima novi pozivni" s mnoštvo jazz-rock improvizacija (pogotovo duhačkih) iznosi tek samo napenalene nepune 4 plesne minute doimajući se idealnim pop singlom zahvaljujući i vokalnim auto-tune efektima o 'wov' simbiozi, ali čekaj malo. Istu pjesmu je remiksirao Dario Aman (Roy Beatie), stavljena je na završetak albuma, te objavljena kao prvi singl u komično privlačnoj tech-house varijanti. Tekst je napisala Željka Veverec, a ova verzija ima one medikamente nekadašnje slovenske Miladojka Youneed s trećeg albuma "Liberta Bloo" (1993) i elektronske basove nalik na velebni Queen hit "Radio ga ga". Pogođen komad za plesne podije gdje se čak i turbo-folk nameće sam po sebi jer najnovijih seljačina rođenih u 21. stoljeću ima koliko ti god pogled seže.

Full album:



"Vozi dalje (Dub Punch)" je odličan afro-beat/ jazz komad s mnogo duhačkih finesa uranjajući u suštinu segregacije od ovog svijeta, nešto poput P.I.L. "Death disco" kad su bezumni kritičari omalovažavali punkere da ne znaju svirati, a onda im je Keith Levene odsvirao gitarsku solažu "Labuđe jezero" Čajkovskog i začepio im gubicu. Ovaj album kroz šaljivu fabulu nastavlja big-beat "Tvrdi sicevi", taman ko'za The Chemical Brothers, a ima i vrlo spetljan math rad basova i ritma, te sam gazda uskače s impozantnom jazz dionicom, međutim duhački krešendo je ovdje vraški Charlie Parker i još uvijek živući Anthony Braxton (ima 79 godina), a to je svakako pohvala duhačima Vojkan Jociću i Michael Györeku koji su nevjerojatno pomladili čitav smisao kreacije. Lagani predah s dugotrajnim uvodom "Na rubu horizonta" zazvuči poput one potrage Yes remek djela "Close To The Edge" kad je Rick Wakeman odigrao svoju najznačajniju rolu na klavijaturama potaknuvši tisuće glazbenika na osnivanje kompleksnih rock bendova, a Chui su već treća-četvrta generacija novog progressive žanra. Najljepši pop pogodak je naslovna "Do zvijezda" od 8 i pol minuta isprekidanih šarži zahtjevnog stila: ono što je nekoć u instrumentalnom prog-rocku 70-ih bila "Jessica" Allman Brothers Banda, to bi mogla postati ova tema: špica za mnoge radio i TV emisije, doduše uvod je predugačak i može se skratiti od 43. sekunde, a ima onaj feeling najave Batinovićeve čuvene radio emisije "Rock ekspress" kada se svake subote u 17.32 h prvo čuo instrumental The J. Geils Band "Flamethrower" (ok, prvih 30 sekundi jer je original vokalni, ali stari Ante ga je, nemam pojma kako imao u instrumentalnoj verziji), to jest, vežem možda bezvezne hipoteze s mojom nekadašnjom new-wave mladošću i današnjim sjajnim performansima Tonija i ekipe. Ipak, imam jednu zamjerku, a to je pneumatičan, predugačak komad "A love supreme" od 8 i pol minuta nadahnut istoimenim albumom velikog John Coltrainea iz 1965. godine. Bio je to post-bop, modal i spiritual jazz na pragovima fusiona, a onda je umro samo nešto više mjesec dana nakon mog rođenja, 17. srpnja 1967. u dobi od 40 godina od raka jetre. Kaj je pio i s čime se kljukao i trovao na tom Divljem američkom zapadu prije hippy generacije bez kontrole? Bila je to fenomenalna, skroz luda ploča koju morate poslušati, samo meni se čini da je Toni previše sramežljivo ušao u ovaj diskurs pretvorivši ga u svojevrstan minimalistički gospel od čak skoro 9 minuta posvete poput, implicirano govoreći, Nick Cavea koji je postao svećenik s vlastitim ministrantima i crkvenim zborom. Nije da će Chui jednog dana postati crkveni bend i svirati za ljude i tipove poput moje pokojne matere, ali siguran sam da Chui prihvaća baš upravo normalna, srednjestrujaška publika. Ona koja voli The Chemical Brothers, a Chui su upravo to sa specifičnim, analognim pristupom.

Naslovi: 1.Sporo paljenje, 2.Svemir ima novi pozivni, 3.Vozi dalje (Dub Punch), 4.Tvrdi sicevi, 5.Na rubu horizonta, 6.Do zvijezda, 7.A love supreme, 8.Svemir ima novi pozivni (Roy Beatie remix)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/10/2024