Sa THE CZARS susreo sam se pred par godina preslušavajući sampler, novooformljene izdavačke kuće Bella Union. Nju su osnovali bivši članovi COCTEAU TWINSA, Simon Raymonde i Robin Guthrie, na nju prebacili sva izdanja matičnog benda i polako oko sebe počeli okupljati sličnu "klijentelu". Dirty Three, Lift To Experience, Violet Indiana, Departure Lounge, da spomenem samo neke.

Dakle, na tom sampleru ovaj peteročlani sastav iz Denvera, predstavio se s odličnom obradom Buckleyeve "Song of the Siren", pa smo, nebudi lijen, prokopali malo i saznali da momci imaju jedan lp "Before... But Longer", koji sadrži pregršt prekrasnih depresivnih i melankoličnih pjesama. Jedna od njih "Gangrene" upravo je ostvarenje moje idealne pjesme. Lagano lijen, pomalo promukao glas, promjenjiv ritam i gitare prže baš kad treba.
Kad smo već kod tog glasa... John William Grant stvarno je obdaren neobično lijepim glasom, koji u jednom trenutku može biti nježan, u drugom opet, brutalan, a nemože se ni zaobići usporedba s Tim Buckleyem, koji im je sudeći po svemu - veliki uzor.

Postoji muzika koja je depresivna i kad ju slušam, još se više deprimiram. S druge strane postoji depresivna muzika, koja mi, vraća dobro raspoloženje. Možda mi THE CZARS na neki svoj način javljaju da je njima teže nego meni, da su u još većem "bedu" nego ja, pa se osjećam bolje ili to jednostavno nije depresivna muzika iako tako zvuči.

No, tu me odmah prva pjesma "Drug" ("this is not ecstasy but it's better than heroin"), razuvjerava u razmišljanju da bi ovo mogla biti nedepresivna muzika, jer ovo je prava patnička pjesma nakon prekida veze. "Side Effect" je poboljšana verzija spomenute "Gangrene", a dodane klavijature daju neku mističnost cijeloj pjesmi. Iako su sve pjesme laganog ritma, tek bi jazzy "Caterpillar" i prava uspavanka "Lullaby 6000" mogle dobiti epitet onih pravih laganica ("stiskavaca") i pravih depresiva. "Killjoy" je pop pjesma, s latino prizvukom (podsjeća malo na COUSTEAU). I tako dalje, pjesma za pjesmom, pa ponovno slušanje cijelog albuma, pa malo stari album, pa opet novi...

Nema zasićenja, nema dosade, samo prekrasne pjesme i balade.

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 20/02/2002