Skoro je dvadeset godina prošlo od posljednjeg studijskog albuma grupe COCTEAU TWINS i, praktično, njihovog prestanka postojanja, no utjecaj koji su ostavili ne jenjava. Mnogo bendova i pjevačica pokušalo je slijediti nit tria Fraser - Guthrie - Raymonde, no nikome dosad još to nije pošlo za rukom u mjeri koja bi zaslužila pažnju za dulje od par slušanja. Čak ni sami originalni akteri u svojim solo rolama nisu bili toliko uspješni. Fraser ima nekoliko vanserijskih kolaboracija, Raymonde se posvetio izdavačkom radu u Bella Unionu, a Guthrie je povremenim zabljesnuo u solo ili bendovskim (VIOLET INDIANA) inkarnacijama, s kojima se dokoturao čak i do Hrvatske.

Ovdje je riječ o Somonu Raymondeu, čovjeku koji mi je osim ljepote COCTEAU TWINSa podario i bezbroj prelijepih momenata s bendovima s Bella Uniona. Previše ih je da bi ih sad sve nabrajao, no SNOWBIRD je ovdje značajan ne samo zato što im je album objavljen za tog izdavača, već i zato što je to Raymondeu prvi bend nakon što je napustio COCTEAU TWINSe. S njim u bendu je i pjevačica s etikete Stephanie Dosen, koja je za Bella Union dosad objavila dva divna albuma.

Bend na papiru postoji od 2010, no tek su se nedavno odlučili "izaći van" objavivši debi album pod naslovom "Moon". Da ne bi ostalo samo na njih dvoje, za ovu zgodu "zaposlili" su bubnjara i gitaristu Radioheada, gitariste iz bendova "po izdavaču" Midlake i Lanterns on the Lake, što ih s pravom svrstava među "supergrupe".



Što se tiče muzike na ovom izdanju, ona je lagana,eterična i atmosferična nošena sjetnim vokalom Stephanie, koja stvarno ima izuzetan vokal. S obzirom na naziv albuma, pjesme na njemu mogle bi se nazvati i uspavankama. No, uspavanka u ovom slučaju nije ta koja će Vas uspavati, nego ostaviti budnim barem do kraja albuma, pa možda i dulje. Svaka pjesma je pomno napisana, obrađena, odsvirana i otpjevana, i nijedna od njih nema ništa nit previše ni premalo na sebi. Moglo bi se reći da je to jedan savršen album.

No, znajući Raymondeovu povijest, ne mogu se oteti dojmu da je sve to preslično nečem što je radio prije, što me zasmetalo odmah na prvoj pjesmi I Heard the Owl Call My Name. No, nisu to COCTEAU TWINS, jer Stephanie, nažalost ili na sreću nema takav glas kakva je imala Elizabeth, toliko krhak, a opet moćan. Podsjetilo me to na projekt THIS MORTAL COIL, no to nikako ne umanjuje njegovu snagu i vrijednost i svakako bi ga trebalo slušati i štovati.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 31/01/2014

PS: Obavezno slušati: "Porcelain", "I Heard the Owl Call My Name", "All Wishes Are Ghosts"