Album je izdan od strane Exit online etikete i nosi ime "Vidimo se". Sadrži sedam novih pjesama, plus bonus track remix pjesme "Nešto sasvim izvesno" od Damjana Eltecha. U fizičkom obliku ovaj album će biti objavljen za izdavačku kuću Odličan Hrčak. Novi album Darkwood Duba donosi sa sobom jednu znatnu činjenicu. A to je da se njihov unikatni zvuk polako ali sigurno pretvara, ili bolje rečeno, sve više okreće ka ambijentalnom electro soundu. U kojem prijašnji glavni elementi njihovog stila, kao što su beztežinsko levitirajuće gitarske melodije, izvangravitacijski ritmovi bubnja, visoko senzibilne synth melodije, kao i interdimenzionalno izbalansirani vokal i emotivno intenzivni, metaforično stilizirani tekstovi postali puki samplovi i tako poprimili ulogu nijansiranja ovih, u glavnoj osnovi, electro pop/trip hop melodija. Ta promjena, ili nazovimo to kao evolucija zvuka je se već dala nazrijeti u njihovom predhodnom albumu. I dok je ta promjena stila na zadnjem albumu bila odlično dozirana. I sa svojim inovativnim karakterom izrodila jedan od stilski najboljih albuma Darkwood Duba, pitanje je kako je se taj proces odrazio na ovaj, najnoviji album "Vidimo se"?

Skladbom "Dva" album otvaraju vrlo melodični i lagani ritmovi bubnja i djembe. Kao i diskretno, u drugom planu lebdeće synth melodije. Kojima se tijekom skladbe priključuje tiha, skoro pa nečujna gitara. Pri samom kraju skladbe, vodeću solo ulogu preuzima truba i tako smjenjuje ostale, sve udaljenije zvučeće ostale instrumente. Svo vrijeme melodijom prevladavaju, ili bolje rečeno, prolijeću harmonične, melodramatično ambijentalne sekvence. Vokalni dio skladbe sadržava u sebi diohotomiju duplog vokala. Znači dva potpuno zasebna glasa tvore jednu simbiozu u kojoj se idealno nadovezuju. Naime, pored Dejanovog tu je i vokal Bisere Velentanlić. Međutim, oni fungiraju kao kratki samplovi i tako se stapaju na jednu razinu s drugim elementima skladbe. Tekst je stilski ambivalentan. Što znači da razrađuje kako pozitivnu, tako i onu negativnu stranu. Što se može najbolje izvući iz refrena "ima dana kad te slama, ima dana kad je nada dovoljna". S tim da je cjelokupan tekst držan vrlo kratak, on u obradi tematike vremena i njenog učinka kroz sudbonosne uspone i padove na memoriju i duševni život pojedinca, ostavlja puno prostora za individualna, vlastita gledišta i stajališta po tom pitanju. Ali u svakom slučaju, kroz izbor riječi, tekst pokazuje da ima jednu na životnom iskustvu bogatu pozadinu. U skladbi "Uirapuru" pomalo iznenadno, vokal preuzima Murillo Mathias. Tekst skladbe je otpjevan na portugalskom. "Uirapuru" stoji za ime jedne amazonske ptice. Čiji se pijev može čuti samo jedan jedini put u cijeloj godini. I to u periodu izgradnje gnijezda. Taj rijetki doživljaj traje samo pet do deset minuta. Ali isto tako ta riječ stoji za jednu mitsku figuru urođenickog stanovništva Amazone. U toj legendi se kaže da je ta kratka pjesma Uirapurua toliko lijepa, da sve druge ptice utihnu kako bi se samo ona čula. Jedna druga legenda čak govori da Uirapurua tijekom pjevanja zaposjedne duša neke umrle osobe, kako bi cijeloj šumi u tom momentu kad sva druga stvorenja utihnu, udahnula novi život. Isto tako je i ritam skladbe nadahnut modernom brazilijanskom música popular. Na taj stil, koji u sebi sadrži elemente tradicionalne sambe i bahie pomiješane sa funkom i elektronskom muzikom, se može naići prvenstveno na sjeveru Brazila. Znači vrlo je egzotičan i širi jednu ugodnu tropsku atmosferu. Začinjenu sa samplovima akustične gitare u ritmu reggaea i melodičnim elektronskim zvukovima. Skladba "Nešto sasvim izvesno" je bila objavljena kao najavni single albuma. I kao i u prvoj skladbi "Dva", pored Dejana učestvuje i Bisera Velentanlić. Osnovnu nit melodije tvore vrlo ritmično rotirajuće dionice funky gitare. Kao i debele linije basa. Ritam skladbe je u srednje brzom tempu. Pored bubnja, ritmičku podlogu čini i afrički instrument djembe. I tako se, na određen način, nadovezuje na egzotičnu atmosferu predhodne skladbe. Izvjesnu harmoničnost melodije tvore ambijentalni elektronski zvukovi i minimalističko dozirana truba. Dodatni karakter joj ulijeva istovremeno i senzualni i energični vokal u duhu šansone već pomenute Bisere Velentanlić. Tekst je u već poznatom stilu Darkwooda. U njemu se "žonglira" s riječima "nešto izvesno", "nepredvidivo", "iz daleka". Kroz široki spektar raznih varijanti koji otvaraju ti termini, stvara se jedan ogroman potencijal na mogućnostima nadovezivanja individualnih projekcija.

Skladba "Autoput" je potpuno u sferi ambijentalne elektronske muzike. Ritmičku podlogu čine brzi elektro-mehanički ritmovi bubnjeva. Po njima se rasprostiru razne sintisajzerske sekvence i zvučni moduli. Koji svojom psihodeličnom melodijom uzrokuju jedan transcendentni osjećaj širine i dužine zvučnog prostora. I tako ulaze u jednu cjelinu s elektronički premodificiranim vokalom. Koji je ustvari više i sam dio melodije, nego što je zaseban entitet skladbe. I na taj način se postiže jedna metafizička slika autoputa kao nečega sveobuhvatnog i beskrajnog. U idućoj "Solarne stanice" se ponovo na samom početku pojavljuje brzi, tribalni ritam djembe. Kojeg potom smjenjuje jako elektrizirana melodija. Po uzoru na predhodnu "Autoput". Ali ovaj put su to puno energičnije i agilnije melodije i ritmovi. Što se tiče vokala, primjetna je još od predhodne skladbe, jedna tendencija umanjenja njegovog značaja kao sastavnog faktora. Isto tako je tekst sve kraći. I sadrži samo po nekoliko riječi. Koji se kao mantre protežu kroz skladbe. I tako se premiješta u istu dimenziju kao i melodija. I skupa s njom poprima isključivo ulogu reflektiranja sveukupne glavne atmosfere skladbe. I u "Nije drama" se napokon ukazuje onaj dobro poznati i voljeni veliki duh Darkwooda. Bubnjevi poprimaju u njoj one horizontalne i vertikalne dub akcente, koji imaju sa svojim valovima tu sposobnost "uvući" se u onaj viši stadij poimanja i doživljaja same ritmike kao sastavnog dijela univerzalnog jezika. Melodije se sastoje iz pulsirajućih izboja raznih transcendentno harmoničnih zvukova. Uz elektronski preinačen Dejanov vokal, tekst skladbe se orijentira oko pojma drame kao sinonima za one momente unutarnje slabosti, uzrokovane kroz osjećaje izgubljenosti, tjeskobe, pa i depresije. Ali skladba govori na jedan nivelirajući način da to sve "nije drama", već da su to samo sastavni, kao i svi drugi, dijelovi života. Kompozicija "Kraj oktobra" u sebi ujedinjuje kako harmonične, tako i ambijentalne melodijske skulpture u obliku melodičnih sintisajzerskih zvukova, skupa s minimalističko melankoličnim uletima gitare. I slovi za jednu od sporijih skladbi albuma. Čiji ritam dočarava jednu lebdeću laganu atmosferu, ispunjenu popratnim vibracijama bas gitare. Tekst je isto tako snenog i melankoličnog karaktera kao i dionice gitare koje ga prate. U njemu se ističe žarka želja za bijegom iz ovog "gluhog doba".

Album "Vidimo se" je me samo djelimično zadovoljio. I to u onim dijelovima koji nisu sasvim pod utjecajem elektronike. Znači skladbe kao sto su "Dva", "Uirapuru", "Nije drama", "Nešto sasvim izvesno" i "Kraj oktobra". Dok su mi "Autoput" i "Solarne stanice" slabije karike albuma. Mada mi u svim kompozicijama nedostaje ona dub i rock strana. Jer samo u kombinaciji s njima dolazi do izražaja onaj unikatni i originalni stil Darkwood Duba. Stoga se nadam da ova "eksperimentalna faza" neće imati dugoročnog afekta na njihovu muziku. I da će u budućim radovima ponovo uspostaviti svoju stilističku ravnotežu.

z. marković // 07/07/2011

PS: ostatak durdenovih textova čitajte na http://alternativnadomacamuzika.blogger.ba/