Novo domaće izdanje oneman projekta Zarkoff je izašlo s greškom njemačkog izdavača, te je zato dostupljeno za free-download, a njegov sadržaj najkraće je opisati kao elektronski plesni retrofuturizam.

Zarkoff je hrvatski producent iz Siska (pravo ime Saša Rajković). Stilski ga se može smjestiti negdje između klupske electro-techno i EBM/wave scene. U Zagrebu je svojedobno organizirao klupske večeri pod nazivom Soba 23, u OTV-u, Točkici i Aquariusu, gdje je stekao poznanstva koja su dovela do suradnje s Home Made Electronica labelom koji mu je objavio dva EP-a, "Are you amused" (2006) i "Acid Sun" (2007). Zajedno s DJ Yasom ima projekt FFFC, minimal wave duo koji je prošle godine objavio prvi album "Everyday Theatre" za brazilski Wave Records i vrlo dobro je prihvaćen od kritike unutar žanra (Side Line, Dark Entries itd.). Održava suradnju sa sarajevskim digitalnim labelom Adriatiko Recordings, samostalnim EP-ima i remiksevima, a nedavno je objavio i cd za njemački Unhoerbar/SOM, koji je nažalost izišao s greškom, pa je pretvoren u besplatno izdanje.
Ono što je karakteristično za njegovu glazbu je kombinacija klupskih, gotovo techno ritmičkih dionica, vokala, i izmjena monotonih bas linija sa složenim i dugim harmonijskim progresijama, koje ponekad zadiru u klasičnu glazbu, ponekad u disharmonične industrial zvukove, a ponekad su i čisti pop. Ovaj rad u trajanju od 35 minuta sadrži 6 plesnih kompozicija koje protežu niz elemenata od natruha ranog electro-popa, preko klasičnog EBM-a sve do minimal-techna i melodijske estetike trancea i progressiva. Uvodna "Bad mood" sa režavim harmonijama i predzadnja "Video age", obje u electro-pop/EBM stilu su pjevane skladbe s baršunastim vokalom nalik na Phil Oakeya (The Human League), a najinteresantniji komad je instrumental "Systematic social evasion" koji je odsviran u kombinaciji Bachovih fuga i kanona projiciranih preko kompjuterske tehnologije. Ritmičke igre na temu kontraritmova prikazuje u "Trigger" sa stepenasto ukrštenim harmonijama i isprekidanim 'oscilator' vokalima koja ima i svoj nastavak u "Sneak-thief Itchy Finger", miksu sa laganim natruhama neoklasicističkih melodija. Zarkoffove glazbene opservacije najbolje dolaze do izražaja kada se zaigra sa improvizacijama i izlazi izvan šablonskih okvira predvidljivih obrazaca, te eksperimentira sa zvukovima koketirajući između različitih stilizacija s kojima odreda postiže prostorni, a u nekoliko navrata i vrlo efektan psihodeličan dojam (primjerice u instrumentalu "Snowman"). Zvučni opseg podsjetiti će djelomično na duh eksperimentalnog vremena elektronske scene Sheffielda s konca 70-ih i početka 80-ih, što je najjasnije predočeno kroz osnovne pop formate, melodične mekane basove i synth harmonije koje su bile prepoznatljivi element kod spomenutih The Human League, potom kratkotrajne frakcije The Future i uspješnih Heaven 17 i B.E.F., a kasnije su se transparentno proširile po cijeloj elektronskoj glazbenoj sceni i kao takve ostale njezin osnovni sastojak.

Premda materijal ima cijeli niz vitalnih osobina za širu eksploataciju (osobito pjesme "Bad mood" i "Video age"), njegova druga, 'eksperimentalnija' narav prikazuje Zarkoffa kao autora sklonog egzibicijama koji se dvoumi između pop pjesama i istraživačkog poriva. Za sada, barem po ovome radu koji odgovara formatu mini albuma, ne može se zaključiti na kojem kolosjeku ga valja očekivati na narednom ostvarenju mada mu obje solucije vrlo dobro stoje. Kako god, od njega tek treba očekivati pun pogodak koji će obogatiti domaći elektronski pop.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 13/09/2010