Nova akvizicija Me Raabensteina i Nonine Recordings dolazi putem debija nizozemskog elektronskog psycho-glitch/experimental dvojca.

Lagerfeltz su još jedno od novih otkrića Me Raabensteina iz berlinskog Nonine Recordings koji im je gotovo kao i svim prethodnim izvođačima s etikete pomogao u realizaciji albuma. Osnovu Lagerfeltza čine Ruben Koster i Menno Jager iz nizozemskog Den Heldera, grada na obali Sjevernog mora koji je udaljen 30 km od Alkmaara i nekih 80-tak km od Amsterdama. Sa Raabensteinom su se upoznali putem interneta, te prije nego što su počeli rad na albumu, doputovali su u Berlin na detaljne konzultacije i odlučili da rade u timu. Praktički kao posve novi izvođač, još nemaju niti web stranicu, ali su zato već realizirali dva video spota "Aar 1" () i "Ateraar". Obje kompozicije se nalaze i na albumu "Aar". Pokušao sam googleom prevesti s nizozemskog na hrvatski značenje 'aar' i dobio sam 'smeč', šta god to da značilo... Upravo ta riječ 'aar' se nalazi u imenu svake od 9 kompozicija; google je neke riječi preveo, a neke nije. Očito se radi o nekakvim složenicama koje vjerojatno mogu razumijeti oni s nizozemskog govornog područja, primjerice nazive skladbi "Raaiblikjeaar" = 'rotirajući tin smeč', "Hootaar" = 'izviždati smeč', "Evenaar" = 'jednako smeč'... Nisam najjasnije ukapirao ove prevode, pa je bespotrebno da zamaram s nekakvim pretpostavkama. Čak mi ih je iz 'druge ruke' (preko jednog prijatelja iz Nizozemske) pokušao prevesti originalni Nizozemac, ali on je rekao da naslovi ne znače ništa osim sastavljenih 'frfljanja' preuzetih iz nizozemskog. Elem, fikcije i ništa određeno smisleno... Uglavnom jasna je jedna stvar - album ima neki koncept povezan u cjelinu čiji se tok svodi na instrumentalnu elektronsku glazbu prošaranu glitchom, ambijentima, eksperimentima i psihodelijom. Počinje sa vrlo mračnim drive ambijentom "Aar #1" (ima još dva nastavka "Aar #2" i "Aar #3"), nastavlja se u pomalo psycho-horror atmosferi "Raaiblikjeaar" gdje se nakon 2 i pol minute pojavljuje tromi elektronski ritam koji u nastavku albuma nosi uglavnom slow-down tempo. "Hootaar" i "Etwaraar" imaju neke ritmičke karakteristike trip-hopa, duba i klasično ugođenog minimalističkog ambient-popa u suvremenoj produkciji. Uvjetno rečeno plesni komad albuma počinje nakon dugačkog uvoda singla "Ateraar" (sa ženskim polumelodičnim narativnim vokalom) koji svoj ritmički fokus doseže u "Riendsaar", minimalističkoj 3/4 igri gdje su naglašeni uvrnuti zvukovi basa prošarani minornim klavirskim melodijama. Najizrazitiji dio zvuka pristiže iz brojnih background segmenata koji naoko djeluju kao eksperimenti, no u principu su sve to vrlo trome senzualne psihodelične ambijentalne melodije sastavljene od samplova i elektronskih zvukova s tek nekoliko vokalnih sekvenci provučenih kroz oscilator nalik na efekte Throbbing Gristle što osobito do izražaja dolazi u predposljednjoj temi "Evenaar".

Mada album ne donosi onoliko novina kao primjerice radovi Slowcream (uskoro priprema novo ostvarenje), Taub ili Patron & Patron, dosljedno nastavlja prepoznatljiv zvuk Nonine Recordings u smjeru istraživačkog rada na području elektronskih glazbenih mogućnosti.

Službeno izdanje je zakazano za 6.IX 2010.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 03/09/2010