Prvijenac oregonskog skladatelja Aaron Helgesona s momentalnim prebivalištem u Ohiju gdje radi na glazbenom konzervatoriju Oberlin neuobičajeni je izlet u davno zaboravljenu arhaičnost vremena kada se glazba i notno pismo još nisu niti koristili, ali su se tradicijski prenosili s koljena na koljeno, doživljavali tko zna kakve metamorfoze i u suvremeno doba pokušavaju transkripcijom dočarati propalo vrijeme i sjećanja.

Helgeson radi pod utjecajima slikara René Magritte, dramatičara Harold Pintera i magova Penn & Teller za koje kaže da su mu skladatelji predaka opisujući svoj rad da u njemu pokušava uhvatiti bizarnu ljepotu zvukova iz svakodnevnog života (radi i na mjuziklima) zamišljajući ih na akustičnim instrumentima. Ima još nekolicinu projekata uključujući neke spoken-word ulomke iz Shakespeareovih "Zimskih priča" simfonijski translatiranih na asocijaciju "Dječje snježne mećave" iz 1888., pa se tako ovaj njegov debi nastavlja na interes za povijesna djela koja iza sebe nisu ostavila nikakav zvučni zapis.

Na ovome albumu njegovu pažnju je zaokupila drevna poezija ranih francuskih trubadura koju pjeva Grammyijem 2001. nagrađena sopranistica Susan Narucki i to na izvornom okcitanskom, gotovo zaboravljenom romanskom jeziku uz pratnju hvaljenog Talea Ensemble (flauta, klarinet, violina, violončelo i piano). Jezik je ionako teško dokučiti i lingvistima, pa i poliglotima, čak niti promoter ne navodi o kakvom točnom poetskom senzibilitetu je riječ, a što se točno krije iza tih 5 poema nazvanih 'pjesme običnog ništavila' za sada ostaje mistika. No, glazba je drugi par rukava. Moderna i izvitoperena komorna seansa što podsjeća na elektro-akustiku s laganim eksperimentima vijuga bez nekih strogo zacrtanih klišeja i struktura po slobodnim amplitudama, a u posljednjoj "Notes on a page (of Sappho)" od 16 punih minuta koja nije francuskog, već grčkog porijekla reinkarnirajući provokativnu erotsku poeziju pjesnika Sapphoa u engleskom prevodu kanadske poetese Anne Carson pobuđuje izazivačke maštarije specijalnim tretmanima udisaja i izdisaja, lupkanja po kobilicama instrumenata, pucketanjima, škripom i zvukovima za koje bi se bez podataka o samoj infrastrukturi teško mogao zaključiti njihov točan izvornik.

Jasno da se ta neka trubadurska i arhaična glazba ovdje ne osjeti niti je to Helgesonu bio prioritet, ali s ovakvim eksperimentalnim pristupom na svoj način umješno komparira suvremenost s vremenom prije renesanse otvarajući poligon za daljnja istraživanja.

Naslovi: 1. Poems of sheer nothingness: no.1, Farai un vers de dreyt nïen, 2. Poems of sheer nothingness: no.2, Una chansoneta fera, 3. Poems of sheer nothingness: no.3, Bem degra de chantar tener, 4. Poems of sheer nothingness: no.4, No. sap chanter qui so non di, 5. Poems of sheer nothingness: no.5, A penas sai comensar, 6.Notes on a page (of Sappho)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/03/2016