Prije 3 godine ovaj projekt Ruben Kostera i Menno Jagera iz nizozemskog Den Heldera potpomognut Me Raabensteinom realizirao je čudnovati debi album "Aar" kojeg nastavljaju kao kratki EP od 14 minuta s 3 instrumentala.

Naslovi kompozicija su ponovno neke neobične lingvističke složenice koje upućuju na humoreske. Teško ih je tumačiti i pravilno prevesti; mogu biti terminologija iz tenisa u što upućuje omotnica identična debiju s maglovitom slikom sportskog ruksaka. A može biti i nešto sasvim deseto jer se po nazivima na ništa točno ne aludira izuzev da sve dobre stvari imaju svoj vijek trajanja...
Zato je glazba poprilično ekspresivni miks elektronike, glitcha, jazzy i etno elemenata oslobođena klasične 'pop' sheme i usmjerena je na eksperimentalnije sfere s blagim plesnim tempovima. Dinamika prve "Ooseaar" ostvaruje se kroz minimalističke gradacije prožete psihotičnim acid-jazz konotacijama i brojnim samplovima. "Uitaar" je još minimalističkija u konceptu vođenim amplificiranom gitarom, klavijaturama i prodornom drive elektronikom, a u "Peeldoosjeaar" su se pozabavili ritmičkim gegovima uzetim iz folka, reggaea i dubstepa.

Naglašena psihodeličnost, cinematic ugođaj, bogati laid-back ambijent, te mnogo sitnih sampliranih i electro-acoustic dosjetki nizaju crticu po crticu bez zakidanja osnovne fikcije. A kako im je debi bio neobičan u kompletnom aranžmanu, tako je ovaj još više natopljen i uronjen u bogato isprepletene kreacije s kojima ovaj puta nisu otišli u onoliku, a često i nepotrebnu šrinu. Tri instrumentala su sasvim dovoljan pokazatelj da se s 'malo' može postići mnogo.

Naslovi: 1.Ooseaar, 2.Uitaar, 3.Peeldoosjeaar

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 28/11/2013