Uf, ujebemti, jako, jako teško i opako brundaju ovi Francuzi iz Bordeauxa. Ovo je maksimalno neuračunjljiva post-metal/ sludge glazba koja nije baš za svakoga.

Ima ih petorica u postavi, a jedan od dvojice gitarista koristi 8-žičanu gitaru s kojom se dobiva opako disonantan i muljevit zvuk, prljav, trom i abnormalno mučan. FrontmenFabien ima onaj slinavo growl-ovski vokal kao da će se ispovraćati i pri tome napraviti samoubojstvo, a takve su mu sekvence od prve do zadnje sekunde razvlačeći ljutite stihove natopljene najgorčim frustracijama. Nešto strašno, ma još mračnije i užasnije od Moss, kultnih doom majstora. Samo s razlikom što je njihova vizija metala nešto bržih proporcija, ono, čisti sludge, a zna se što spada u to: tempovi nisu čak niti u umjerenim pasažima, gibaju se vrlo tromo, ali toliko teško da se načisto pošandrca od svakog udarca bubnjara Miguela. Ako ste slušali rane The Cure iz cirka 80-ih kada su eksperimentirajući s psihodelijom otkrili post-rock, onda to pokušajte konvertirati u metal tromih relacija; vrlo je blisko, ali vokal i gitarske disonante su ubojstvo najmračnijih amplituda.



Glazba im varira po (ne)raspoloženju s uglavnom vrlo dugačkim kompozicijama do 11 minuta, ali ima i kraćih ("None's Listening" je samo 5 minuta), ali vole se zaputiti u repeticiju jednog akorda šibajući ga do besvijesti i modulirati ga po zakonitostima minimalističkih struktura. Gitaristi vole i black-metal tremola koja se pojavljuju kao obavezni dio infrastrukture, ima i čistih dionica, doduše, vrlo rijetko se pojavljuju ("Letdown"), ali im je kompletan zvučni scenarij u ogromnim ambisima prokletstva života kao da jedva čekaju odlazak na onaj drugi svijet.

Jasno. I takvu glazbu treba znati stvoriti, ne mora sve biti veselo, šašavo, otkačeno i zvrkasto, a ovo niti malo nije neka radiofonična glazba koju će netko puštati na radiju, pa makar zavrtio i Black Sabbath, ovo je još mračnije i morbidnije, taman na pola puta između Olly Pearsona i Finbowa (oni koji ih znaju, znaju ih da su majstori, a oni koji ne znaju - ne znaju i možda nikad neće saznati). Ovoliko teških sludge zahvata u tromim tempovima malo tko koristi. Ne znam, možda mi je današnji dan bio emotivno loš, ali ovakvu lošu vibraciju i sklonost ka njoj već poprilično dugo nisam čuo, no ovi Francuzi očito znaju tko im je glavni neprijatelj. Možda heroin, alkohol, loši bračni partneri, francusko društveno uređenje..., ali nešto im se ne sviđa u ovome svijetu, pa makar su i svjetski prvaci u nogometu. Ako zaista želite slušati nešto jako mračno, čak najmračnije u post/black-metalu, onda su Ssanahtes najbolja preporuka. Uživati će te. To je njihova umjetnost i njihov izraz koji vraški boli i ujeda.

Naslovi: 1.Kumaru, 2.Sad song, 3.Letdown, 4.Talking in circles, 5.None's listening, 6.To seal off a breach

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 31/07/2018