Po prvi puta objavljeno demo izdanje novosadskog crossover banda koji se rasturio 2006. čije ime je šala na račun Jacksons 5. Žestoki i vrlo zabavni.

Još jedan u nizu albuma sa novosadskog Dark:Scene Records koji je objavljen nakon što je band prestao s radom. Riječ je o novosadskom alternativnom rock kvintetu koji je od 2000. do 2006. djelovao u postavi Zokija (gitara), Gos'n Bandar (bubnjevi), Smuk (bas), Zele (vokal) i Sava (samplovi), a radio je žestoku glazbu na razmeđi metala i industrial-rocka. Kao utjecaje navode Ministry, Helmet, The Young Gods, Slayer, Voivod i Primus, te se uz sve ove elemente može razabrati i djelić RATM, pa i Biohazard ostavštine. Shodno tome, radi se o ubjedljivo čvrstom gitarskom izrazu sa jasno distorziranim riffovima, masnim basovima, snažnom bubnjarskom 'šusu' i pretežito minimalističkom konceptu u kompozicijama. U vrijeme djelovanja uspjeli su objaviti samo d.i.y. EP "Tunnel Of Cheapness" sa dvije skladbe, dok je ovaj rad prvotno bio samo demo predložak koji je snimljen 2005. u vrijeme kada je band bio već pred razlazom. Nažalost, podaci o tome da li je materijal naknadno masteriran ne postoje, pa se tako može samo utvrditi da je riječ o odlično snimljenom djelu koje po svojim tehničkim performansima nadaleko odskače od demo produkcije (snimljen je u studijima Berar i Chameleon).

Sve pjesme osim "Brda" su otpjevane na engleskom jeziku s vokalom Zeleta koji, premda je metalno grčevit 'iz stomaka', sasvim je razumljiv i priziva insinuacije na Al Jourgensena. Kompozicije su čvrsto bazirane na gitarskim kompetencijama Zokija i po mnogim karakteristikama imaju obilježja Helmeta i žestokih skladbi The Young Gods, što se osobito ističe u vrlo kratkoj dvominutnoj numeri "God machine" čiji groove refren podsjeti na čuveni hit "Skin flowers". A tu je i vrlo bliska poveznica sa slavnim Švicarcima u temi "Alone" gdje na momente Zele zazvuči poput Frantza. Od čitavog materijala odskaće funkirana zezalica, disco-rock "She knows" koji pomalo i vokalno priziva Primus, odnosno Les Claypolovo pjevanje 'iz nosa', mada se mora reći da je u ovoj prilici Zele vrlo fleksibilan pjevač koji umije pjevati u različitim oktavama. Premda band nije imao klavijature, neke pjesme su vrsno obogaćene samplovima koji asociraju na synth što im daje psihodeličnu crtu (primjerice laganija "Experience" sa pratećim ženskim vokalom, završna "Some part" ili već spomenuta "Alone"). Uz žestoke gitarske pasaže posebnost predstavljaju kompozicije koje je Zele izveo na hip-hop/metal (uvodna "Look the sky" i "Don't say it's real") ili pak na pjevniji, polumelodičan način (folk motivima šargije obojena žestica "Wake up" i vrlo mračna "Dub love" s pratećim scratch samplovima i ženskim vokalom). Čitav materijal je vrlo čiste i razdvojeno kompaktne produkcije, odiše kreativnim nabojem i zaista je čudno što se ovaj band nije uspio afirmirati daleko šire od lokalnih okvira jer su imali velikog potencijala povezavši metal i industrial u koherentnu crossover intrigantnu cjelinu. Velika šteta.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/03/2010