Zanimljivo je kako se u regiji, kao po pravilu, svako malo "dese" bandovi koji formacijski odudaraju od standarda i svojim neobičnim sastavom donesu predah od "klasičara", skrenu pažnju na sebe, a vrlo često i naklonost, kako kritičara, tako i publike. Veliki podskup takvih neformalnih bandova čine "only bass and drum" bandovi, kojima pripada i "Multietnička atrakcija". Njihov sastav zasigurno nije jedina neobičnost koju nam donose, pa je tako ova kombinacija bubnjara, pjevača i profesionalnog dječjeg klauna Osmana Ahmeda i basista i bivšeg konobara Demira Ahmetovića u početku djelovala kao trojac, no uvidjevši da tako ne funkcioniraju, odlučili su se za ovo, samo naoko, ogoljeno izdanje. Iako sami sebe ne smatraju bandom, već više, kao što i ime dijelom kazuje, audiovizuelnom atrakcijom, debi album otkriva da se radi o itekako uvježbanom dvojcu koji se sjajno "čita", no, najviše daje na koncertima gdje mogu pružiti i vizuelnu komponentu koja je na albumu, sasvim logično, izostavljena. Pored toga, vokalno vrlo uvjerljiva recitatorsko-narativna interpretacija Osmana Ahmeda svoje novo lice dobija improvizacijom koja se kao treća dimenzija uvijek javlja na njihovim živim nastupima, pa možemo zaključiti da je album kojeg ovdje recenziramo u neku ruku ili intro u koncert, ili njegova evokacija, ali zasigurno se sve vrti oko koncerata kao centralne točke djelovanja banda. Dečki to i sami priznaju, uživaju u svakom nastupu, a količina iskrenosti kojom zrače, te pozitivne ludosti, uistinu je na zavidnom nivou. Trud je već prepoznat i materijaliziran u vidu pobjede na prošlogodišnjem pulskom art&music festivalu. A sama glazba mogla bi se opisati kao minimalistički spoj šarla akrobate, discipline kičme i punk bandova devedesetih začinjenih životnim, duhovitim, tekstovima koji svoju inspiraciju nalaze posvuda oko nas, pa se tako govori o tatinim djevojčicama i disko klubovima, spoticanju i brushalterima, običajima jednog pavijana, Ed Wood-u i Hollywood-u, o tome kako se ništa ne dešava dok stojiš po strani itd itd. Kao što sam već napomenuo interpretativna uvjerljivost je vrlo izražena, a s obzirom na profesionalni poziv vokala, očito se godinama brusila ispred djece kao najzahtjevnije publike na svijetu. Iako ne donosi ništa originalno, a ponekad zna i "zagnjaviti", 35 minutni uvodni album projekta "Multietnička atrakcija" generalno je sasvim prihvatljiv i zabavan produkt dopadljiv najrazličitijoj publici, koja će s nestrpljenjem očekivati koncerte o kojima se već sad priča kao o kultnim predstavama gdje možete očekivati neočekivano. A takvih događanja, složit ćete se, nikad dosta.

ocjena albuma [1-10]: 8

danko // 16/02/2010

PS: Albumi grupa ŽENE KESE i NIKAD DOSTA idu u Jastrebarsko, a slušat će ih Zdenko Severinac.