Povodom dolaska u Zagreb na Terapiju u Tvornici 1.VI 2012., ekskluzivno za naš portal obavili smo razgovor sa frontmenom, gitaristom, basistom i klavijaturistom Filip S. Filipovim, tj. pokretačkom maticom ovog bugarskog benda.

Ovih dana vam počinje europska turneja, a Zagreb je dobio čast da bude vaša prva 'stanica'. Prije nekoliko dana imali ste uvod u turneju na domaćem terenu, u Sofiji. Kako je prošlo?

FILIP: Prvo hoću da se vam ispričati na loši hrvatski jezik, gramatski sam malo kao neki Brazilac tko igra u Dinamo, ali to je to, sve što znam sam naučio sam i gramatika mi je katastrofa. Inače koncerat u Sofiji je bio ok, vežbali smo netki novi stvari kojišto nikad nismo svirali i nekako sve je ispalo dobro, sad smo već sredili materijala i jedva čekamo da odlazimo za Zagreb. Reci nam nešto o sceni u Bugarskoj. Mi ovdje na 'zapadnom Balkanu' nismo baš nešto posebno informirani o vašoj glazbi. Ima davno, jedno 4-5 godina kako mi je Toma Vlčev, bugarski bas gitarist zagrebačke grupe Gretta pričao da se rockom u Bugarskoj bave uglavnom vrhunski i školovani muzičari.

FILIP: Nema puno što da vam kažem, scena je mala, ima neki interesantni bendovi ali nekako svi više kopiraju komersialni stvari od Zapada i nema puno kvaliteta, ali ima mladi bendovi kojišto su krenali sad i mislim da će u budućnosti underground scena ovdje biće bolja. Ali za sad ako treba da vam kažem jedno interasantno ime iz Sofiji, to je ovdje: http://www.vonfleisch.org/blog/

Kako je biti underground muzičar poput vas u Bugarskoj? Moj prijatelj Cvetan Cvetanov sa Radio Sofije mi je dao dosta bugarskih albuma, uglavnom world-music i jazz autora poput Bend Of Mad Women, Bodurov Trio, Panican Whyasker, Wladigeroff Brothers & Band... ali ništa od undergrounda. Ima li još sličnih bendova poput Voyvode?

FILIP: Ima netki stari dobri novi val bendovi kao što su Klas, Nova Generacija, Revju i Violetov General, ali trenutno nema puno sličnih bendovi, ima samo dva/tri mislim Irfan/Proletarii i Shemale Zero i to je to, imaš Svarrogh u koji što sviri moj drugar Dimo Dimov, kojišto je bio na Smaranje 2009, sa nama u Zagreba, ali on živi u Njemačka i je malo druga stvar, ima i jedan dobar noise band Teeth of Divine i puno dobri blackmetal i crust bendovi ali vi može da gi nađete sami.

Čime se inače bavite u životu? Što radite? Kakva je 'kvaliteta' života u Bugarskoj? Nekad davno, koncem 50-ih godina moj otac je služio vojsku u Nišu i Pirotu, ja još nisam bio rođen, ali sjećam se njegove priče. Tada se služila JNA (jugoslavenska narodna armija) pune 2 godine i on nije dolazio kući, nego je odlazio u Bugarsku na Černo More gdje je za obuću - plastične japanke natikače i najlonski šuškavac (kabanicu) dobio smještaj u hotelu A kategorije punih 7 dana. Danas to, sasvim sigurno, odavno nije moguće i više nije tako...

FILIP: Pa ja sad pišem knjiga o Balkanskoj povijesti i to radim trenutno, Mladen (bubnjar) je doktor inžinjera, Maja radi glazba za reklamni spotovi. Što se tiče kvaliteta života u Bugarskoj, mislim da je skoro isti svuda na Balkani, ali cijeni već su drukčije, nije ostalo ništa od vrijeme kad tvoj otac je bio na Černo More, sad je beton car a cijene su drukčiji, ali što se meni tiče ja ne volim Crno More, moje more je Bijelo More, to je bilo more moj preci i tamo se ja osećam doma.

Vaši prvi radovi "Bunt" i "Voden vs. Edesa" (oba 2008) su bili prilično kaotični, lo-fi kvalitete, na onom elektronskom eksperimentu "The Confederacy" (isto 2008) ispričao si zanimljivu instrumentalnu priču s elementima folka, pa sam pomislio da će novi album "Iztok" krenuti u tom smjeru. No, vratio si se na korijene, ponekad sa vrlo žestokim pjesmama. Četiri godine je trebalo da napravite novi album. Nije li to isuviše mnogo vremena?

FILIP: Pa premnogo vremena je, ali pomeđu smo radili još dvije EP "A Year of Elegies/Signs of The Endtimes" i "The West is Dead", koji su čak i više različiti od drugi stvari, ali "Iztok" je trebalo se vratiti korijena, to je bilo glavna naša ideja, da bude kao netka forma poštovanje na svih naših omiljenih bendova. Sve smo radili sami, sve je trebalo biti DIY kao sve što mi radimo, sami smo snimali u naši podrum, sami smo miksirali i tako dalje i to je uzelo nas puno vrijeme, ali to je to. Sad imamo materijala spremljen za još dva albuma i ja se nadam, da novi album izlazi na kraj 2012, ali vidićemo. Bi mogao da vam kažem još puno stvari, ali Hrvatski rečnik mi je malo bedan i ne znam baš kako se izraziti točno:)

U međuvremenu ste ostali bez klavijaturistice Dite Von Veles, a u bend je došla Maya Popova. Moram priznati, zamijena je jako dobra... Što je s Ditom?

FILIP: Dita je još sa nama, ali sad je već majka i nema puno vremena za svirenje ali se nadam da će doći na sledeća turneja. Mi volimo Dita i ona je uvijek sa nama, još i ona je našla vremena da peva na dvije pjesme od albuma "Iztok".

"Iztok" mi već mjesecima ne izlazi s play-liste kad kod kuće slušam glazbu (muziku) i stalno na njemu čujem ono što Joy Division nisu uspjeli odsvirati na svoja jedina dva albuma. Pretpostavljam da je vaš kreativni rad startao upravo od specifičnih melodijskih bas dionica, no daleko su zanimljiviji tekstovi. U njima ima mnogo depresije, mračnih raspoloženja i veoma interesantnih stavova i pogleda oko Bugarske i Balkana kao novog člana EU. Približi nam jednu stvar - bugarski bend koji pjeva na engleskom jeziku o vitalnim problemima današnjeg, tj. suvremenog društva s mračnim horizontima. Mi to ovdje kažemo svjetonazor...

FILIP: Hvala ti na dobre riječe, ne znam što da kažem baš, ja sam radio album koji ja hoću da slušam, tekstovi su stvari koji sam osećao i sam htjeo rećiti, i nisam imao baš netka velika cilj. Pjevam na engleskom jeziku zbog što sam živio deset godina u Americi, gdje sam studirao u srednju školu i sveučilište i malo mi tako ide ponekad, ali i više mi zvuči za vrste glazbe koji što mi radimo.Bugarske i Balkan volim više svaki dan, ali čovjek mora biti slijep da ne vidi neke stvari. Osobito interesantne u tom pogledu su pjesme "No passports", naslovna "Iztok", nastavak "The man in the white coat" i "Boylover James". Meni se osobno čini da vi mnogo toga gledate s one konformističke strane ili čak i iz kozmopolitske... Pomalo šminkerski. Na mračan način.

FILIP: Ne razumijem baš tvoje pitanje i mi je malo teško odgovoriti, ali mogu ti slobodnu reči da mi ne volimo konformistička strana hehe, ali svih ovih pjesmama imaju neki skriveni razlog i čovjek mora biti oprezan.

Mnogi vas smatraju modernom verzijom Mizara. Da li vas to smeta? Bendovi inače ne vole da ih se uspoređuje sa drugima, daleko značajnijim...

FILIP: Ne smeta nikako, ja volim Mizar ali nisam znao za njih prije nego što sam se vratio na Balkan. Poznajem Gorazd i znam da mi volimo puno iste stvare, tako da je normalno da mi zvučimo malo kao njih, i to meni ne smeta, ali mi smo malo više pank hehe.

Na albumu imate i pravoslavnih obilježja poput "Stefan the Vlach's son", pojasni nama Hrvatima rimokatolicima što se to skriva u pjesmi... Ranije ste znali tematski, onako imaginarno šetati sa Balkanskim ratovima, te 1. i 2. svjetskim ratom... Ne zaboravimo omote prva dva rada sa starim fotografijama horda vojnika...

FILIP: "Stefan The Vlach's son" je malo druga priča, tamo se radi više za jedna druga cilj, tip religiji nije puno bitna u ova pjesma, ali i ja kao čovjek koji što je živio u inostranstvo puno godinama ne vidim puno razlike pomeđu Rimokatolicima i Pravoslavcima ali što znam ja... Što se tiče Balkanskim i Svjetskim ratovima, mene to ne interesira baš, ja pišem više za Voyvodskih vremena na kraj 19og i početak 20og stoljeće. Mene interesira Mitre Vlaot, Tane Nikoloff i Vasil Chekalarov a ne države i pseudogenerale.

Na ranijim albumima ste mnogo koristili vokalne samplove i stare snimke, od kojih su neke bile iz arhiva bivše jugoslavenske radio-televizije. Kako ste uopće došli do njih? Ja sam doslovno pao na guzicu kada sam ih čuo...

FILIP: Ja sam dobio ime Filip po moj deda, i on je volio i slušao puno glazbeni stvari iz Jugoslavije tako da tako je to došlo do meni, ja volim slušati stara Balkanska glazba od Ivo Robić do Vaska Ilieva. Prije ste također imali i nekih elemenata Šarlo Akrobate s albuma "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." u svojoj glazbi. Kada ste svirali one fenomenalne subote na Sljemenu 21.III 2009., (Smaranje '09) mi nismo mogli vjerovati da bend iz Bugarske tako jako dobro shvata ex-Yu new-wave. Vjerujem da ste slušali Šarlo Akrobatu?

FILIP: Slušao sam ali nikad nisam znao da mi imamo nihni elemenata, ali to je veliki kompliment, stvarno hvala!

I da više ne gnjavimo našu publiku koja vas željno očekuje... Što se može očekivati od vašeg koncerta na 11. rođendanu Terapija u Tvornici?

FILIP: Daćemo naše srce, nadam se da će se vam svidjeti.

Filipe, puno ti hvala na odvojenom vremenu za ovaj interview i čvrsto sam uvjeren da će vaš nastup u Zagrebu 1.VI 2012. u Malom pogonu Tvornice, zasigurno najboljeg hrvatskog kluba biti fantazija za uši.

FILIP: Hvala ti puno Horvi! Hvala ti za sve i jedva čekam da se vidimo!

horvi // 31/05/2012