Greeley Estates iz Phoenixa (Arizona, USA) u svojoj biografiji imaju zavidan podatak da su jedan od desetak izvođača u svijetu koji su imali više od milijun puta emitiranih skladbi na internetu prije nego što su 2004. objavili album prvijenac "Outside Of This" (podaci s kojima barata Smartpunk). To im je odmah u samom startu omogućilo nekoliko značajnih američkih turneja poput Warped 2005., Vans Warped 2006. i Taste of Chaos 2006., ali unatoč relativno brzom usponu sastav je doživljavao nestabilnu personalnu putanju. Od osnutka 2002. neprestano su imali problem 'letećih' članova. Prvo ih je nakon kratke turneje koncem 2003. napustio prvi bubnjar Mike Coburn, zatim su četiri puta mijenjali basistu, da bi ih sredinom 2007. napustio originalni gitarist Dallas Smith koji je otišao zbog porodičnih razloga. Od prve postave preostali su samo pjevač Ryan Zimmerman, bubnjar Brian 'B-Champ' i gitarist Brandon Hackenson, dok je na mjesto drugog gitariste došao Alejondro Torres. Nakon što su gotovo snimili kompletan treći album "Go West Young Man, Let The Evil Go East" napustio ih je privremeni basist Joshua Ferguson jer je karijeru nastavio kao frizer (!), a na njegovo mjesto došao je Tyler Smith, glazbenik koji je uz vlastiti solo projekt Beyond Breath bio članom i osnivačem tri sastava - Fear And Faith, Emarosa i March And Collapse. U tim bandovima je bio pjevač, gitarist i klavijaturist, te se za potrebe nekolicine skladbi na tada još nedovršenom albumu uz bas gitaru i prateće vokale pobrinuo i za klavijature, te sitne elektronske samplove.

Ipak, nakon ovakve poprilične konfuzne zbrke oko promjene članstva treći album "Go West Young Man, Let The Evil Go East" je ugledao svjetlo dana sredinom 2008., a samo jezgro banda Zimmerman - Champ - Hackenson tvrde da su itekako zadovoljni njime jer je agresivniji i mračniji u lirskom kontekstu, te da je daleko teži i brži od njihova dva prethodna albuma. Kako god uzeli, ne može se osporiti osnovna tehnička sprema vokala, gitare i bubnjeva, te njihova kompetentnost u kreiranju metalcore aranžmana. Zimmermanov vokal je promjenjive naravi; čas je grubo vriskav, čas melodramatičan i nježan (sličnost s Mike Patton je bliska), ritmovi Champa variraju od opako brzih čekičarskih hc taktova do punkersko plesnih ili posve rasplinutih, gotovo laganih detalja, dok je Hackenson na gitari uglavnom konstanta koja zaokružuje njihov cjelokupan zvuk sa mnoštvo metal-punk riffova, pletećih melodija i solo dionica. Glazba im također varira u aranžmanskim pogledima gdje se mješa niz ostavštine metala, hardcorea, nu-metala, post-hardcorea, thrasha..., no zbog vrlo zanimljive produkcije Cory Spota (radio sa BlessTheFall i Job For A Cowboy) zvuk albuma je suvremen i pročišćen od nekih nepotrebnih klopki u kakve bandovi znaju uletjeti nakon brojnih promjena članstva. U nekolicini skladbi osjeća se pretjerana tehnička produkcijska ispeglanost pa bubnjevi povremeno zazvuče kao kronometarska ritam mašina što pomalo ometa sasvim solidan dojam 'prljavštine' kakvoj Greeley Estates teže na nastupima uživo, dok se za ostale tehničko-studijske parametre uglavnom mogu pripisati samo komplimenti. No, od svega uvijek su najvažnije pjesme koje su u slučaju ovog albuma žestoke i čvrste, taman za njihove navodno veoma upečatljive i jednostavne koncerte. Šteta je što na ovitku ovog promo cd-a nema tekstova jer je mnogo vokalnih dionica zaglušeno slojevitim i gustim produkcijskim filovima, ali leksik i tematika je uglavnom emotivne naravi s uobičajenim frustracijama koje su prisutne kod emo-metalcore populacije u kasnim 20-tim godinama života. Teme svakako nisu vesele i optimistične, ali u njima nema niti prevelike zabrinutosti oko socio-političkih i društvenih angažmana, te su uglavnom bazirane na individualnim i intimnim preokupacijama. Uz ne pretjerano žestok hit singl "Blue morning" s kojim se otvara album upečatljiv dojam ostavljaju dvije naslovne skladbe "Go west young man" i "Let the devil go east", psihodelične "Desperate times call for desperate measures" i "Mother nature is a terrorist", emotivna i himnična "If she only knew", te poletno zarazna "If I could be Frank, you're ugly!".

Ovim albumom Greeley Estates svakako ne otvaraju neku novu stranicu u području metalcore scene, ali je u svim pogledima sasvim solidan 'pop' priključak gomilici koju su nekad tvorili bandovi od Faith No More i Biohazard do Limp Bizkit, Crazy Town, Linkin Park i slične ekipe.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/01/2009