Nine Horses je projekt band romantika i mirnog buntovnika David Sylviana što je njegov prvi pravi timski rad nakon privremeno okupljenog ex-Japan pod nazivom Rain Tree Crow iz 1991. Album "Money For All" je u stvari remiksirana verzija prvog albuma Nine Horses "Snow Borne Sorrow" iz 2005., no budući da je prvotno bio vrlo teško dostupan sada mu dajemo prostor za recenziju makar i u ovoj drugoj varijanti.

Nine Horses je sastav kojeg uz Sylviana (vokali, gitare, kompjuter, klavijature) čini još i njegov polubrat i vjerni suradnik Steve Jansen (bubnjevi, kompjuter) i Burnt Friedman (klavijature, kompjuter), te se prema tome sastav bazira prvenstveno na sofisticiranoj elektronskoj pop glazbi. Sylvian je prije nekoliko godina izjavio kako s pojavom mnogih kompjuterskih programa najviše voli satima sjediti uz kompjuter i pomoću gitare komponirati skladbe. Nakon prvog albuma Nine Horses slijedio je i sjajan EP "Wonderful world" sa pet skladbi - "Wonderful world", "The banality of evil", "When Monday comes around", "Birds sing for their lives" i "Let the children come to me".
Ovaj album je plesnijeg karaktera kojeg obilježavaju lagani slow-down tempovi (trip-hop, downtempo i easy-house), obilato korištenje elektronike, kompjuterskih efekata i programa, te mjestimična potpora električne gitare i zvuka duhačih instrumenata (fagot, oboa, piccolo, usna harmonika). Za potrebe obogaćivanja vokala pozvana je Stina Nordenstem u kompozicijama "Wonderful world" i "Birds sing for their lives". Ova remiksirana verzija albuma uključila je samo šest pjesama s albuma "Snow Bone Sorrow", te su kompozicije "Money for all" i "Get the hell out" objavljene u dvije verzije. U svega 42 minute albuma, rad otvara plesna "Money for all" u trip-hop maniru albuma "Dead Bees On A Cake" gdje Sylvian na znani način još iz vremena Japan lirski poseže u problematiku društvenih nesklada, ovaj puta 21. stoljeća. Spominje se sloboda, kupovina zakona, revolucija, socijalizam, vojska, novac u torbi, svijet sklon životu na visokoj nozi jet-seta i trensetterske zabave. Vrlo dobra skladba koju upotpunjuju prateći ženski vokali i melodije ksilofona. Naredna "Get the hell out" je najplesnija na čitavom albumu, te uz skoro diskoidni slow-house ritam donosi mnoštvo elektro-funk inovacija (elektronske škripe, zveketi, neobični zvukovi i sitni, gotovo nečujni efekti na šapatima) i povremenu gitarističku potporu i raskošnu orkestralnu notu sa zvukovima gudača. "The banality of evil (Burnt Friedman remix)" je najjednostavnija skladba odsvirana samo na električnoj gitari uz elektronske samplove i zvukove koji podsjećaju na mnoštvo živih instrumenata (duhački i gudački), premda je originalna verzija objavljena na EP-iju "Wonderful world" daleko bolja i spada u sam vrh ovogodišnje pop-produkcije. Naredna "Wonderful world" je također dobila svoje nešto drukčije lice spram originala, a glazbeno se asocijativno može vezati uz naslov "Midnight sun" sa "Dead Bees On A Cake" albuma gdje je na vrlo sličan način, ali uz žive instrumente dobio otprilike veoma blizak trip-hop/jazzy efekt. Tematski je vrlo ironična, čak i sofisticirano depresivna, a uz Sylvianov baršunasti bariton ovdje se kao gošća pojavljuje Stina Nordenstem koja vodi glavnu vokalnu riječ i u narednoj "Birds sing for their lives". Tu se Sylvian i ekipa potvrđuju kao pravi glazbeni znalci koji bez problema mogu ući u sfere moderne klasične glazbe križane sa simfonijskim pop obrascima koji u ovom slučaju traju 7 minuta. "Serotonin" je laganog tempa sa specifičnim Jansenovim isprekidanim ritmičkim taktovima i podsjetiti će na neke Sylvianove periode iz '80-tih (najviše na laganice s albuma "Brilliant Trees" i "Gone To Earth"). Zatim slijedi druga varijanta "Money for all (version)" koja je nešto mekšeg tempa, te po načinu korištenja ambijenta usne harmonike može zazvučati na Lu Van Lieshouta (Tuxedomoon). Završetak albuma je druga verzija "Get the hell out (Burnt Friedman remix)" gdje se Sylvian ponovno susreće s utjecajima Tuxedomoon što je posebno uočljivo kod vrlo bliskog tretmana zvuka violine na način kako to svira Blaine L.Reininger.

Govoriti o tome da je ovo eksperimentalni pop album ne dolazi u obzir. On zvuči kao takav, no budući da Sylvian već 25 godina neprestano eksperimentira, ovo je zvuk kojeg je on patentirao i neprestano ga dorađuje s albuma na album. To jest njegov pravi, originalni i rafinirani stil. Fini i neopterećeni art-pop album 2007. godine.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 31/10/2007