Ima jedna anegdota koju sam nedavno ispričao na promociji www.terapija.net/koncert.asp?ID=34505 ovog, tek trećeg službenog albuma Veli Jože benda. Kako sam na poklon dobio njihovu majicu prilikom koncerta u KCM-u www.terapija.net/koncert.asp?ID=32164 10/03/2023, znam je često obući na posao i onda me kolegica s posla ufati i kaže da je njen suprug iz Australije, Hrvat koji je išao u hrvatsku školu, a za lektiru su u razredu Hrvata dobili zadatak da pročitaju roman "Veli Jože", naravno, Vladimira Nazora. Ali on nije pročitao i za inat ga slučajno učitelj digao da usmeno referira sadržaj, a kako nije znao da je 'veli Jože' veliki, dobri div, jak kao bik s kuštravom glavom koji je u vrijeme Mletačke Republike radio najteže poslove, na brodu koji se potopio, a on se uspio spasiti, trabunjao je što je Jože rekao zamijenivši veli(k) s 'rekao je'. Veli Jože 'dobar dan, dobro veče, šah-mat'. I ne samo što je odmah dobio jedinicu, nego je i pao godinu jer je rekao da je Jože bio Josip Broz Tito, ponosni junak Jugoslavije, svjetski šahovski velemajstor. Uostalom, da bilo kojeg današnjeg hrvatskog školarca iz osnovne, ma i srednje škole priupitate za Velog Jožeta, dobili bi ste vrlo slične odgovore, a naravno ne bi ga mogli smjestiti u kontekst Mletaka, kmetova Istre i Motovuna jer kmetovi danas više ne postoje, ne priča se o njima, a uopće je pitanje znaju li za Spartaka, Ben Hura i Davida koji se borio protiv Golijata. Ajde, to bi već mogli znati, valjda su nešto gledali od onih ekraniziranih hollywoodskih spektakla, ako ih zanima, a nije trap i turbo folk... Koji puta se zabezeknem da današnji klinci pojma nemaju tko je Isus Krist, ali jako dobro znaju tko je božji sin na tiktoku, Hlapić je miš iz crtića, prvi ljudi na svijetu su bili Kinezi, a majčica Zemljica i čovječanstvo je počelo prije 32 tisuće godina. Ovaj treći album benda kojeg predvodi jedini stalni član, alfa i omega Goran Markov Knežević već punih 30 godina ima mnogo iznenađenja. Kao prvo, objavljen je za Croatia Records što me uistinu pozitivno iznenadilo s obzirom da su ranija izdanja bila uglavnom skromni d.i.y. ili u slučaju prethodnog "Tamo kako idemo, barbike nas čekaju" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=26693 (2017) realiziran za Slušaj najglasnije, zatim bend se pojačao sa sjajnom klavijaturisticom Mirjanom Zubak Mičetić koja je unijela vraški potentan r'n'r naboj od spomenutog koncerta u KCM (bio je i jedan ranije u Route 66, ali tamo nisam bio), te je producentica, a zvuk i stil se pomladio od onog, neću reći ranije patetično-mlohavog rocka s utjecajima Dylana i Byrdsa, ali pretvorio se u vješte kombinacije new-wavea i rock'n'rolla, tamo gdje im i pripada zvuk i stil na reference Azre, Idola, ranog Filma, Haustora, a svakako i Prljavog Kazališta, onog koje je nezaboravno iz prve faze veličanstva "Crno bijeli svijet" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=320 albuma. Valja napomenuti da je mastering radio bivši gitarski heroj Hasan Brkić, zaslužan za sve one melodične katarze Kazališta na prva tri-četiri albuma. Nije bio Jajo, kao što se smatra. Hasan je odavno u Parnom Valjku, a Kazalište eh, najmanje 3 i pol decenije autorski, po mome skromnom mišljenju nije što je bilo kada su bili mladići u najboljim godinama koje ništa nije brinulo, zvali su na revolt, cugu i ples. Na njihov koncert ne bih išao ni da mi platite, kao niti na Valjak, Pipse, Bajagu ili Thompsona, to su odavno plagijati provjerenih sveckih žvaka.



Ono što Goran odvajkada ima jest originalnost u mnogim aspektima s radiofoničnim supstraktima: šarmantan je vokalist između tenora i baritona, duhovit, sofisticiran punker novovalac, nikad nije eksplicitan i drzak, a u svakoj pjesmi i lirici nađe ubod, smisao poput pokojnog Peđe Vraneševića (Laboratorija Zvuka) ili Štulića, te još jednog velikana, Jure Stublića koji je odavno zagubio istinu koja piše na zidu. Kako manje-više znam sve ove pjesme s ranijih koncerata, čak i onih kad im je bas svirao Ozren Ratković (ex-Ramirez), album kreće od stare stvari "Kažeš mi, dođi" (ranije objavljena na Goranovom solo albumu "Ljubav") u raskošnoj blues-rock baladi, klasičnoj stvari lijepog ugođaja erotike 'dok spavamo goli', taman napenalenog za radio hit-singl konkurirajući takmacima poput, primjerice od Crvene Jabuke do Artan Lili, Rebel Star, nekadašnjeg Radio Luksemburg i pripadajuće ekipe, onda dođe odličan jazzy/ soft-rock "Remeni tvog imena" u maniru Steely Dan sa senzualnošću Sade Adu, a Goran se tu nalazi prefrigan, kako i treba, odnosno ova stvar ima trip-hop radikal zahvaljujući i lirici 'nisam niti nalik tvojoj kućnoj posluzi', a i završnoj dinamici s psihodeličnim rock nabojem. Hit je nesumnjivo "Skakavci, mjesec, krijesnice, draga i ja" u vedrom ska tempu poput najboljih Bad Manners i Madness, uostalom svi su ih novovalci kopirali, a što je intesantno, ovu stvar je Goran napravio na spomenutom solo albumu "Ljubav" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30153 prije 4 godine u akustičnoj varijanti, te je ovdje lepršavi ska, nešto najbolje i jako zabavno nalik ne samo na komercijalne junake, već i na The Beat i The Specials, a zna se kakvi su to bili urnebesno kvalitetni bendovi.



Iznenađenje je "Žene i mladići u jutarnjim vlakovima", progressive-rock s elementima Yes zahvaljujući spretnosti Mirjane koja je pljunuti Wakeman s kombinacijama Geoff Downesa (oba su bili Yes-ovci), a Goran se ovdje sjajno snalazi ispričavši novu poluerotsku storiju uz isprekidani ritam nalik na 3/4 tempo vrativši rock u davno art vrijeme. Senzualna "Makovi pored pruge" sa soft-rock intenzitetom je nova sofisticirana mračnjača sa suicidalnim sklonostima čekajući da te vlak pregazi, a 'duša da se nad kanjon mine'. Ovdje je Mirjana ponovno odsvirala fantastičan solo na klavijaturama (kao i Goran na gitari), pjesma je inače jako duboka, intimistička i uopće nije usporediva s bilo kakvim referencama ex-Yu rocka. Ispočetka djeluje kao stari Time i neki solo albumi Dade Topića, ajde i Azre, no kontemplacija rock-bluesa u soft-rocku donosi 'zaborav nehaju kad stojim na pragu šine'. Ovo svakako nije pjesma za adolescente, a bome niti za odrasle što su razočarani u vlastiti život, teška je metastaza za koju mi je Ozren prilikom spomenute svirke u KCM-u 2023. rekao 'ovo je najjebenija stvar, slušaj tekst'. Ima Ian Curtovski pamflet 'vrijedi li uopće živjeti', jebate led nasuprot svih današnjih, uglavnom mlađahnih indie-rock glumaca koji bi svim silama htjeli biti neki novi revival Joy Division/ The Cure aduta. Objesi se na štrik ili baci pod vlak ako si prije toga napravio nešto važno za čovječanstvo koje nije shvatilo tvoj smisao postojanja.









"Galiotova pesan" priča o Velom Jožetu iz riječi samog Vladimira Nazora na istrijanskoj čakavici zaokružuje čitav smisao benda i albuma na jaki rock-punk/ new-wave/ post-punk način, a ovakvu pesan nisam čua od davnog remek-djela "Ratatatatija" splitskog Metka iz 1981. "Pozdrav tebi stari" je ključna pjesma sa stihom 'i tko će nam sad reći kakav je svijet?' posvećena pokojnom, prerano preminulom filozofu Goranu Starčeviću (1966-2015) u priči koja bi mnoge mogla navući na Zabranjeno Pušenje hit "Imaš moje tijelo", ali nije takav ushit; iskren je komad od skoro 5 minuta kakav se nije našao niti na onim ključnim i najboljim albumima Azre kada je cijela ex-Yu tumačila Štulićeve tekstove, a osim toga ovdje se još dobije odličan post-punk "O zašto?!" kojeg pjeva basist Robert Mifka u stilu Idola i ranog Filma, Talking Heads. Zadnja "Čuješ li što ti pjeva zlatna ptica" u ugodnom funk/new-wave stilu zove na ples referirajući se na Goranovo djetinjstvo, a nažalost obrada The Smiths "Bigmouth strikes again" u prijevodu "Jezičina ponovo napada" nije uvrštena jer se nisu moglo dobiti odobrenje iz Rough Trade etikete.





Ako ne znate, Morrissey je tu pjesmu napisao da oplete kritičare koji su bili negativno nastrojeni prema bendu, ali u ono aktualno vrijeme 80-ih kada su djelovali. Eh, danas se na wikipediji (i širom neta) samo nalaze naknadne recenzije pune hvalospjeva i strahopoštovanja objavljene pojavom interneta, no onda ih kritika baš i nije osobito mazila smatrajući ih pretencioznim šarlatanima iz srednje škole koji se skrivaju iza sofisticiranih šminkerskih punkera što grebaju i koješta čaraju po školskoj klupi, sviraju 'pop', a misle zajedljivim i provokativnim punkerskim mozgom.



Pa, uzmimo što bi bilo da je ovaj album Velog Jožeta objavljen tada, mogu si zamisliti na kakve bi reakcije naišao u ondašnja dva jedina glazbena magazina Rock i posustalog Džuboksa koji se zgasio 1985., a u njima su uglavnom pisali beogradski kritičari skloni cinizmu da popljuju i omalovaže svašta što im nije sjelo, što im se nije sviđalo ili uopće nisu razumjeli (ok, moglo se naći glazbenih raporta i u drugim magazinima poput ITD, Studio, Večernji list, Borba, MOL, Start, Reporter, Mladina...). Citirati ću tekst pokojnog Dražena Vrdoljaka kojeg još dan danas mnogi preživjeli rockeri smatraju znalcem i vizionarom, jednom je za Kraftwerk, 1975. napisao da 'oponašaju tehnološko okružje zasnovano na tehnološkim izmišljotinama u kojemu vjerojatno žive njihovi poklonici'. Danas bi, da je živ tvrdio suprotno, a možda se poput nekih piskarala ispričao da nije shvatio futurističku poantu jer je bio kauboj s brkovima mrzivši punk i new-wave. Veli Jože je veliki autorski hrvatski bend originalnog rukopisa koji je na ovih nepunih 40 minuta dokazao svoj prokleto spori, ali kvalitetan razvoj kreativnog izraza obuhvativši vlastite, često humorističke impresije sažete u rock formatima, onima koji im najbolje stoje i s kojima se vješto snalaze kontemplirajući suptilno nijansiranu produkciju uz bogato raskošan zvuk, te koji puta i iznenađujuće energičan elan. Ovo je veliki skok za bend, a valja se nadati da nije zadnji. Ovaj album spašava hrvatsku komercijalnu rock scenu od totalnog uništenja. Dobrodošao u pravom momentu s mnogo manje-više vedrih i sarkastičnih raspoloženja. U svakom slučaju, remek-djelo benda.

Naslovi: 1.Kažeš mi, dođi, 2.Remeni tvog imena, 3.Skakavci, mjesec, krijesnice, draga i ja, 4.Žene i mladići u jutarnjim vlakovima, 5.Makovi pored pruge, 6.Galiotova pesan (lirika Vladimir Nazor), 7.Pozdrav tebi, stari, 8.O zašto?, 9.Čuješ li što ti pjeva zlatna ptica

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 25/05/2025