Po slici, reklo bi se da je Jure Bajt mladić u srednjim 20-im godinama, ali akustičnu gitaru svira kao da se rodio s talentom, takoreći, da još nije niti prohodao, a već je prebirao po strunama. Šalu na stranu, kad sam prvi puta slušao ovaj njegov instrumentalni debi album pomislio sam da ga je odsvirao gitarist, akademski klasično obrazovan s iskustvom od najmanje 20-30 godina staža i klepanja zanata. On je producent, sakupljač terenskih zvukova iz prirode a'la konkretna glazba, te je između ostalog i voditelj emisije "Samotni potnik" na ljubljanskom Radio Študentu, a ovaj album je stvarao u periodu 2023-2024 u vlastitom studiju Bilkin gaj. Zanimljivost jest da je pristup klasičan, a po mnogo čemu ovo se uklapa u stanoviti, već pomalo zaboravljeni, nekoć vrlo popularan new-age zbog mnogo čega. Prije svega sa stilske strane u kojoj prevladava staccato tehnika otvorenog rakursa na način country bluesa i folka koji je obogaćen zvukovima iz prirode što su itekako bitan laid-back faktor, te u šturo rečeno, ne zazire od minimalističkih nadogradnji s dinamičkim aranžmanima, te obaveznim dojmom inspiracije, opuštenosti, optimizma, meditacije, ekstaze, oslobođenja od stresa i slobodnog uranjanja u trans. Sjećam se jednog vrlo sličnog albuma austrijskog Gandalfa (pravim imenom Heiz Strobl) mnogo prije filmskog spektakla "Gospodari prstenova", a biti će negdje koncem 80-ih i početkom 90-ih. Donio mi ga je moj frend, a kako sam u to vrijeme imao emisiju na Radio Đurđevcu, tako sam skoro emitirao polovicu albuma, no nakon 5-6-7 minuta su počeli zvati slušatelji protestirajući u želji za promjenom jer im se očito nije sviđalo. Nisam siguran, mislim da je to bio album "Invisible Power". Znamo kakva je masa od publike naučena na šansone, šlagere i rock nekad bila. Nije percipirala ama baš ništa alternativno i drugačije (kamoli jazz, a pogotovo klasičnu glazbu), te premda je od tada prošlo jako mnogo, uvjeren sam da bi mrzitelji ovakvog stila nekad istom reagirali i danas s obzirom da ama baš ništa nisu naučili i saznali o glazbi jer ih ionako nikad i nije bila briga za nju nego samo za vlastito zadovoljstvo. Pustimo ih da uživaju u svojim plitkim instantima, ovdje je vrlo ležeran, osvježavajući pasaž od 40 minuta kojeg otvara najjednostavnija "Razpoke" (pukotine) u elegantnom maniru gdje svaki ton priča poput govora riječima, jest, sve su bogata staccata, a na albumu nema niti jednog legata!



"Besede potvrditve" (riječi potvrde) ima prvi eksterijerni zapis talasanja valova našeg Jadranskog mora što traje 2 i pol minute prije nego počne lijepi melodičan i vrlo brz arpeggio što završava s grajom djece u školskom dvorištu. Tema otvara mnogo različitih diskursa za zlobne katalizatore suvremenog doba od primjerice maštanja na morskoj pučini o pedofiliji, do općenite ljudske bedastoće da je ovo čista glupost u kojoj fanovi Olivera Dragojevića, Ote Pestnera, Severine, Valjka; Kazališta i inih ne mogu na miru obaviti svoje kosilo. Naprotiv, pjesma je baš dirljiva i emotivna, podsjetila me na senzibilitet "Bijela soba", jedine akustične instrumentalke zaboravljenog splitskog benda Metak s njihove druge i zadnje ploče "Ratatatatija" (1981) s kojom su dali svoj sofisticirani obol 'završili smo u ludnici'. "Ladje v globoki vodi" je jedna od najkraćih, fina pejzažna pastorala na koju ima mnogo asocijacija letargično nježno evocira na Frederic Chopina koji je ostavio u svom kratkom životu gomilu preludija senzibilnih tema, na žalost, samo u notama, a kako ih je velikan izvodio, ne zna se. Ovo je možda jedan od primjera takve kratke, jednostavne sličice Bajta s razglednicom kratkog slovenskog primorja, ali je svakako impresivno za turistički vodič uz razglednicu Kopera, Ankarana, Izole, Pirana i Portoroža. Najinteresantnija je čak 15 minuta dugačka "V protislovju posledic" (u sukobu s posljedicama) minimalističkih melodičnih staccata u kojima se svašta osjeti od krautrocka, The Velvet Underground, psihodelije, shoegaza, no-wave principa Swans da melodija nikad ne završava i može se protegnuti unedogled, a interesantno, ovdje se pojavljuju zvukovi sove ušare i pucketanje logorske vatre, kao da smo bili s Juretom negdje na kampiranju, sasvim sigurno, na našem ex-Yu teritoriju. Donekle podsjeti i na ono drone/ ambient remek djelo David Sylviana "Gone to Earth", drugu stranu duplog albuma. Mislim da je to vrhunac jer zadnje tri stvari su zabavne (oldtimerski blues "Tramvagon"), naslovna ambijentalka "Trenutki mehkobe" sa cvrkutom ptičica, navodno snimljenih u šumi dva mjeseca prije objave albuma podsjetivši na artikuliranost one sjajne ambijentalne kompozicije "Morgenspaziergang" sa četvrtog albuma Kraftwerk "Autobahn" (1984), te završna "Motna svetloba dneva" koja unatoč tmurnijem nazivu ima opuštajuću impresiju prozračnosti, pomalo fjake za odmor između pastorale i elegije vrlo dovitljivo se reflektirajući na uvodnu temu s kojom osim atmosferičnosti i sličnog 'moody' senzibiliteta ima i istu dužinu.

Ovakvi albumi su rijetkost na našim teritorijama. Zadnji takve vrste kojeg sam slušao bio je "Home" Franje Glušca iz 2021. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30852 ali pretpostavljam da ih ima još vrlo sličnih, skrivenih od šireg auditorija u zadnjih nekoliko sezona.

Naslovi: 1.Razpoke, 2.Besede potrditve, 3.Ladje v globoki vodi, 4.V protislovju posledic, 5.Tramvagon, 6.Trenutki mehkobe, 7.Motna svetloba dneva

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 27/01/2025