S gomilom glazbenika od pjesme do pjesme podijeljenih na dva poglavlja snimana u periodu 2022/23 ("Folkaj 1") i 2024. ("Folkaj 2", sveukupno ima ih čak 22 komada), ovo je, koliko mi se čini, šesti Golubanov album gotovo kompletno otpjevan na hrvatskom. Kako je neumoran blueser podjednako privržen tradicionalnom američkom, a i domaćem kajkavskom, to jest zavičajnom izričaju, ovdje je dao prioritet tamburi, tamburici i bugariji da vodi glavnu zvučnu ulogu uz još sijaset pratećih instrumenata, manje-više klasičnih u rock/ blues miljeu. Stil mu je odavno prepoznatljiv i fleksibilan u bilo kakvim opcijama, a usna harmonika, pak, svoja priča za sebe što čini poseban dio performansa bez kojeg autentičnost njegovog skladateljskog i interpretatorskog horizonta ne bi imala takav snažan i upečatljiv šmek s visokim kreativnim rejtingom. Ovdje je ugostio i nekoliko gostiju - Alena Vitasovića u uvodnoj "Dobar dan", Ivanu Kindl ("Amazing grace - Milost"), Mladena Medaka Gagu ("Svi mi vele"), pa čuvenog violinistu, gitaristu i pjevača Patricka Walkera u dvije zajedničke teme "Irish san (rock)", svima dobro znanog Marka Firsta ("Stepinjo"), tamburaša Filipa Novosela ("E pa kaj") i 'mašinistu' HaddinQo-a ("A jaj jaj" i "Massinqo blues"). Pa, premda se i za ostatak ekipe može reći da su 'gosti', u određenu ruku su bili Golubanov studijski bend od tamburaša Vida Kotarskog, bubnjara Branka Trajkova i Marija Klarića, kontrabasiste Damjana Grbaca, gitariste Hrvoja Funda, a ima ih još s nekim sitnim učešćima.

Sve ovo ide u prilog kompleksnom i obimnom kreativnom pristupu kojeg Goluban drži čvrsto pod kontrolom svojeg trade-marka, te je uistinu impozantan vođa, takoreći orkestra, ajde, za blues je bolje koristiti termin 'ansambl', onaj daleko bliži jazz frakcijama u koje može svatko kompetentan uletjeti u igru, ali istom tako nikad niti biti upleten u nju, jer, uh-oh, ne može baseball ili rugby igrati onaj tko ne razumije pravila, bez obzira koliko god bio sportski, fizički i kondicijski sposoban i snažan. Često znam na zagrebačkom Jarunu pogledati baseball tekmu, ali ama baš nikaj ne kužim: rukom bace onu malu lopticu da se udri onom kromanjonskom toljagom - američki šminkerski zaobljenom palicom (sličnom se nekad mlatio grah), trče, viču i onda svako malo po jedno desetak minuta pauze nekakvih dogovaranja, a tko je kome protivnik, kužim samo po različitim dresovima, te ne shvaćam da li se loptica mora od strane protivnika uhvatiti, spriječiti da 'uđe' u neki prostor ili, eh, nemam pojma kaj… Znao mi je sin prigovarati kad smo se vraćali s jarunskog igrališta ili kupanja reći 'tata, meni je dosadno, daj to gledaj bez mene, idemo doma na novu epizodu Spužve Boba Skockanoga i Jagodice Bobice'. Samo ime albuma je jedno od najljepših što se mene tiče: imao sam kuju Folku koju sam našao na zagrebačkom kvartu Folka (Folnegovićevo naselje), bila je odana do smrti dok je nije jednom pokupio auto na zagrebačkoj Selskoj ulici, teška emotivna priča...



No, hvala Bogu, blues je razumljiv istom onoliko koliko može biti i dosadan, a kroz okular kajkavskog, Goluban je ponovno približio zabavnu sferu pitomog štiva na taj naš lepi kaj od Gorskog Kotara, preko metropole, Zagorja i Međimurja do Podravine završno sa zadnjim selom Starim Gracom (Stari Gradec), 20 km istočno od mojeg Đurđevca nakon kojeg više ama baš nitko ne govori, a sve manje i razumije kajkavski. A mnogi se i stide kajkavskog, eh. Moja je namjera bila da ovu recenziju napišem na kajkavskom, ali onda bi je mnogi krivo shvatili da, nedaj Bože, omalovažavam ovog velikog umjetnika. Nikako. Jer, ovdje je uglavnom kolekcija singlova realiziranih u kurentno spomenutom periodu poredanih tako da imaju jedan zacrtani koncept o zagorskim dogodovštinama od kleti do prve grabe, od postele i svađe, venodijanja i nesporazuma do onih univerzalno jasnih prosvjetljenja kad ti sam Bogek pokuca na vrata duše opijene maliganima. Ovdje u tom aspektu ima mnogo primjera vrlo zabavnih pjesama, ali meni je najupečatljivija "Rakija vu krvi" o okršaju v birtiji z Jurom koji njegovu ženu 'frdulji', a ha-ha-ha, malo tko se bode mešal vu to 'jaj mene jaj, ja navek vudrim prvi, kad rakija je vu krvi', na vrlo sličnu foru hita "Zenica blues" Zabranjenog Pušenja s kojim povremeno nastupa. Ali, on ima taj vragolasto izvitoperen stil da pjeva i govori o maliganskim i poročno teškim doživljajima naše lepe Horvacke kroz zafrkancije pune pijančevanja i svakojakih dogodovština 'z brega na breg', to jest, on je onaj liričar jako blizak Tom Waitsu kad je bio notoran pijanac do onog ključnog albuma "Frank's Wild Years" (1987) kad je, navodno prestal cugati i otišel v komercijalu, ajd, na vreme, kak' i Nick Cave kaj spašava svojo dušo već trideset let i boji se smrti.

Stvar Golubana je da on sve to, te mnogo klasičnih blues fakcija/ fikcija šarmantno i zabavno interpretira prokleto trezveno, a to mu je boljka i zato još navek neje ono kaj bi trebal biti - Bare ili barem Rundek i Cinkuši na kajkavskom. Preveč je pitom, rođen i vmit na zdencu Grabrovca krej Zaboka, to je fantastična priča umjetnika z, kak' se veli, zadnjeg sela na koje je i Bog zabil, a dal je skoro pa zabavni pogled na Bibliju etimološkog/ enološkog (ha-ha-ha) razmatranja kajkavskog blues/ rock svjetonazora. Goluban je navek zabaven, sad je i v najboljoj kondiciji, a kak' se čini, to bo fajn dogo trajalo.

Naslovi:
Folkaj 1 (2023): 1.Dobar dan ft. Alen Vitasović, 2.Amazing grace - Milost ft. Ivana Kindl, 3.Vrtim se, 4.Neko bu, 5.Svi mi vele ft. Mladen Medak Gaga, 6.Idem dalje sam, 7.Rakija vu krvi, 8.Irish san (rock) ft. Patrick Walker, 9.Irish san ft. Patrick Walker, 10.Coper hoper

Folkaj 2 (2024): 11.Poglej, zakriči, 12.Stepinjo ft. Marko First, 13.Z brega na breg, 14.E pa kaj ft. Filip Novosel, 15.A jaj jaj ft. HaddinQo, 16.Massinqo blues ft. HaddinQo, 17.Samo ljubaf, 18.Selma, 19.Sve će to mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš, 20.Tri mala ftiča, 21.Amazing grace I, 22.Amazing grace II

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 10/01/2025