Od svih tih silnih albuma Front Line Assembly, Noise Unit, Intermix, Syneasthesia, Cyberaktif, Equinox, Delerium... teško je za povjerovati da je jedna od vitalnih okosnica prvospomenutih EBM/ industrial legendi tek nakon 40 godina aktivnog rada objavila prvo solo album. Njegov kompanjon Rhys Fulber ih ima 7 solo komada, pa evo brže-bolje se i Leeb odvažio u 58. godini života za takav poduhvat. Naoružan znanjem, iskustvom, vještinom (bio je između ostalog i pokretač Skinny Puppy), a i onim adolescentnim nestašlukom da je prve radove snimao u vlastitoj sobi na običnim kasetama, napravio je ovaj debi potpisan samo s njegovim imenom u uobičajenom EBM formatu s nešto skuliranijim tajmingom od 52 minute za razliku od Front Line Assembly koji znaju prećerati s duljinama. Naglasak je prije svega na oštrom i vokalno melodičnom tkanju gdje je fabula glavni vodič. Njegov šaputavi vokal procesuiran kroz različite efekte vjerodostojno prati standarde po kojima nikad nije odskakao, a nikad se nije mogao niti uklopiti u metal, punk ili hardcore. Tako se uživio u fenomen moderne civilizacije zasnovane na umjetnoj inteligenciji koja kroji živote stvorivši neo-futurističku varijantu posebno programiranih modela za sintetičke podatke generirane slučajnim omaškama, te se s vremenom pokazuju pogubnim i degradirajućim počevši od uvodne teme "Demons" koja zbori o pogreškama tehnologije što stvara nepredvidljivo zlo otkrivajući "Exotic matter", čudnovate principe stvorene u laboratoriji hlađenjem na niskim temperaturama pomoću ekstremno hladnog helija. Pjesma ima i neugodnu seksualnu introvenciju nastavljajući s propitkivanjima o mračnom pogledu na život ("Folded hands"), nihilističkoj budućnosti, kraju civilizacije ("Terror forms"), iskrivljenim aspektima ljubavi i emocija tehnološkog doba ("Muted obsession"), ulasku u podzemni svijet distopije ("Infernum"), mentalno istraživanje psihološkog stanja žitelja takvog podzemlja ("Fusion")...



Prilično nadrealistički tekstovi ostavljaju bizaran dojam kao da je već sve propalo pod najezdom tehnologije. Ima se utisak da je Leeb posve uvjeren u moć umjetne inteligencije postavljajući daleko više pitanja nego li odgovora, a ono što je malo teže za shvatiti jeste da u ovakvom toku priče glazba ostaje vrlo uravnotežena, plesna Front 242, Cabaret Voltaire, D.A.F., mahom i u dance/ house dekoru s bogatom psihodeličnom potkom u kojoj nema ama baš nikakvih specijalnih eksperimenata kao što ih uobičava na nekim drugim projektima. Čini se, ovo je samo zabava prije nekog definitivnog kolapsa...

Naslovi: 1.Demons, 2.Exotic matter, 3.Neuromotive, 4.Folded hands, 5.Pinned down, 6.Terror forms (feat. Shannon Hemmett), 7.Muted Obsession (feat. Actors), 8.Simulation, 9.Infernum, 10.Fusion, 11.Erosion through time (feat. Mimi Page)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 25/09/2024