Ovom bendu ne treba posebna introdukcija. Dosegli su status među ljubiteljima ovakve glazbe da to graniči sa kultom. 26 godina je prošlo od posljednjeg albuma i neću previše vremena trošiti na uvod u tekst.
Otvarajuća 'Hide & seek' je… rockerska stvar, notabilna po vokalima koji ne nalikuju ranim ostvarenjima. Čak bih se usudio reći da ovdje ima podosta grunge rock utjecaja. Živahna, energična, na momente bučna, ali u konačnici čisto dobra rock'n'roll bengčina. 'Armistice Day' usporava i još više pojačava taj neki grunge feeling. Moglo bi se reći da čak inkorporiraju malo blues utjecaja, ali ovo je minimalno i strogo subjektivan osjećaj. Sljedeća pjesma 'Grind' opet neodoljivo podsjeća na grunge kasnih osamdesetih, ono što je primjetno je da su vokali dosta suzdržani. Fanovi starijih albuma možda i neće voljeti ovaj album toliko, ali meni je ovo jedno zrelo ostvarenje benda koji je usprkos izostanku mainstream uspjeha ostavio neizbrisiv trag na alter-rock glazbu.
'What if?' je prelazna stvar sa tihim šaputavim vokalima dok je sama pjesma lagana alt-rock mistika. Nemam puno toga za reći, meni se sviđa. Zato 'Lord Godiva' udara odmah otpočetka, melodični vokali samo pojačavaju dojam. Isprva sam bio skeptičan, ali su mi s odmakom albuma postali prikladni ovom stilu. 'Alexis feels sick' počinje kao noise rock stvar, te se prvi put pojavljuju, makar na moment, ti klasični Jesus Lizard vokali. Ne bi bilo fer očekivati da bend ne evoluira, i mislim da je ovo odličan album, iako će puristi vjerojatno prigovarati. 'Falling down' je punk stvar. To je to.