Nastavljajući obljetnice od 40, 45, a sada i 50 godina, odnosno pola stoljeća otkako su realizirani neki albumi, ovi velikani su nakon "50th Anniversary Live - First Night" (2023), elem živog zapisa na kome su u kompletu odsvirali legendarni prvi album "Blue Oyster Cult" (1972, USA no. 172), proslavili i pola stoljeća od drugog "Tyranny and Mutation" (1973, USA no 122). Taj drugi album je dočekan pozitivno i oduševljavajuće, no imao je neke čudnovate poteze, prije svega s izborom singla "O.D.'s on life itself" koji nema nikakvu specijalnost s obzirom da je ovdje bilo nekoliko daleko pogodnijih pjesama, a druga stvar je bila u tome što se nekako izgubila impresija sjajnog debija na uštrb sladunjavih melodija i prosječnih harmonijskih dionica s ponekad pretjeranim solažama, te tadašnjeg glam-rock stila. Jedino je po surovosti odudarala "Teen archer", no kombinacija Fendera i klavira je na debiju imala daleko moćnije relacije.



Radili su onako kako im se dopada, uostalom kroz karijeru su imali brojnih ispada s neobičnim strateškim potezima, pa čak da se i sukobe sami sa sobom kada su bili na pragu velikog svjetskog uspjeha. Kako god, ovdje je taj drugi album odsviran u cijelosti po točnom redoslijedu, svih 8 pjesama, a ponovno je uposlen i originalni bubnjar Albert Bouchard jer su njegovi vokali zapečatili šarm nekih pjesama, ali s drugih albuma budući da je nakon odsviranog materijala na drugom CD-u izveden set od 12 tema iz raznih faza i razdoblja njihove karijere. Njegovi su glavni vokali na "Cities on flame with rock and roll", "The revenge of Vera Gemini" (u originalu je pjevala i ko-autorica Patti Smith) i "Tenderloin".

Full album:



Što se tiče izvedbe, ona je vrlo raspoložena mada s obzirom na godine više nije onoliko snažna i žestoka, a produkcija je nekako prigušena, posebno ritam sekcija što zamagljuje inače pozitivan dojam. Možda se učini da je danas u ovakvoj zvučnoj perforaciji "Tyranny and Mutation" izgubio čar, a svirka postala dosadnjikava, ne samo vjernim fanovima, već i onoj audijenciji koja ne zna baš u tančine sve njihove mistifikacije, opstrukcije i čudnovate zavjere kojekakvih lirskih spletki. Jest, ima istine u tome. Tako se sviralo prije pola stoljeća, to je bio hard i početak heavy metala, a danas je ustvari samo čvrsti rock, no nastavak, to jest drugi CD pruža moćnije zvučno šaranje s primjerice friškim, povratničkim pjesmama "Box in my head" i "That was me", obaveznim hitovima "Burnin' for you" koji se danas doima poput žešćeg new-wave/regaae manira, zatim "E.T.I. (Extra Terrestrial Intelligence)", "Godzilla" i "(Don't fear) The reaper", a posebno iznenađenje su izvedbe "Lips in the hills" i "Unknown tongue" za koje stari fanovi tvrde da ih je bend rijetko svirao nakon promotivne turneje jednog od ponajboljih albuma "Cultosaurus Erectus" (1980, USA no. 34, UK no. 12). Nego, jeste li primijetili koincidenciju staccato gitare uvoda "(Don't fear) The reaper" (1976) s velebnim The Police hitom "Message in a bottle" koji se pojavio 3 godine kasnije? Slučajno je Andy Summers odsvirao C-A-B-F (2x) na štos Am-G-F-G (2x)?

Naslovi: 1.The red & the black, 2.O.D.'s on life itself, 3.Hot rails to hell, 4. 7 screaming diz-buster, 5.Baby ice dog, 6.Wings wetted down, 7.Teen archer, 8.Mistress of the Salmon Salt, 9.Box in my head, 10.Burnin' for you, 11.Lips in the hills, 12.Perfect water, 13.Tenderloin, 14.The revenge of Vera Gemini, 15.E.T.I. (Extra Terrestrial Intelligence), 16.That was me, 17.Godzilla, 18.(Don't fear) The reaper, 19.Unknown tongue, 20.Tattoo vampire, 21.Cities on flame with rock and roll

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 21/08/2024