Već sam nekoliko puta počeo i odustao pisati recenziju ovog albuma jer, progressive me ponekad zna jako živcirati. Oni usponi i nagli padovi uz učestale promijene tempova, skretasnja fabula s percepciju na percepciju, a to često zna biti toliko zamorno u pretencioznosti poput (ne)slušljivo dosadnih Pink Floyd David Gilmoura. Ovaj norveški bend iz Bergena postoji već 3 decenije sx nekoliko promjena članstva, posebice na vokalima, no evo, već poprilično dugo to mjesto drže ICS Vortex i klavijaturist Lazare (član Black Void) izmjenjujući growlove s clean dionicama. Vjerojatno je moja simpatija zbog d-beata metal punk ekipe Black Void prevagnula za odluku recenziranja jer mi se album "Antithesis" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31708 prilično dopao. 8 pjesama imaju svoje nepredvidljive tokove, a u principu dužine su te koje kroje konfiguracije od 5 do 10 minuta istina, lijepom atmosferom, ali koji put toliko dosadnom da zam u nekoliko navrata prestao s daljnjim preslušavanjem, pogotovo u središnjim dijelovima aranžmana koji zbog učestalih vokalnih manipulacija nalikuju na fanfarastu simfonijsku rock operu sa svemirskim koloritom kojeg, na svu sreću prekidaju opaki, ali kratki black ubodi tako da na ovih 55 minuta ima više Pink Floyd/ Van Der Graaf Generator izdrkavanja nego li metala ili blejkerije. Česte starinske 'catchy' i guitar hero solaže pokazuju vikinšku gordost sa svakim ponavljanjem refrena, a gusto nanizane note, koji puta i u jednom dahu raspršuju crnilo ka svjetlu uz busanje agresije s mirnoćom. Nije potrebno secirati pjesmu po pjesmu, sve su aranžirane na iste šablone red blacka, dva-tri reda smirenosti, pa opet jedan prored metala, pa smirenost, smirenost, smirenosti i tako u nedogled.



Ovu 'jesen' svakako treba doživjeti u potpunosti poput filma koji prerano ima rasplet "Unraveling" na power način Sabatona dajući mu zabavan ugođaj kombinirajući brdo prethodnih albuma u vrstan balans kolažnih sekvenci prikazivajući ledene vode fjordova bez groove ili headbangers brćkanja. "Moon" je odabran za promotivni singl jer ima najviše nereda, te koliko-toliko vitalizira spoj složene otrcanosti i nepokolebljive zabave u onu mješavinu reintegracije kada bend kreativno napravi previše bombastičan skok nakon kojeg se pritaji.

Naslovi: 1.Summits, 2.Nordic anthem, 3.Afar, 4.Moon, 5.Stars ablaze, 6.Unraveling, 7.The wild lingers, 8.Northward

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 24/05/2024