Da nije bilo onog lascivnog gafa Peter Tägtgrena što se tiče Baby Lasagneovog nastupa na Eurosongu smatrajući da mu je maznuo najavni singl "Party in my head" realiziranog u vrijeme pandemije 2021. za uspješnicu "Rim tim tagi dim" čist sumnjam da bi se uhvatio ove recenzije. Nadam se da ste svi pogledali i poslušali obje pjesme.



Tägtgren bi mogao biti sretan ako ga za autorska prava ne tuži Neil Young budući da je sve kitice izuzev refrena otpjevao na melodiju starog hia "Rockin' in the free world" iz 1989., a jedino što je podudarno s Lasagne je poklič 'oooo' koji čak osim prvog tona i nije u istom tonskom registru. Šta li se bezveze bahati, a koliko je samo toga on pokrao od AC/DC, Rammstein, Metallice, Ministry, Nine Inch Nails i još cijele plejade metala, industriala, rocka, gothica, electra, techna, gabbera, hardcorea... Zavidan je zbog cifre: njegov singl ima zahvaljujući promociji Nuclear Blast 7 milijuna, a Lasagne je u ovom trenutku prešao 10 milijuna pregleda na youtube. Okey, ja ga nikad nisam, a niti ne mogu uzeti za ozbiljno budući da se neprestano hvata trivijalnih tinejdžerskih furki španajući adrenalin ranih dvadesetogodišnjaka premda je odavno prevalio 50-tu (rođen je 1970.), te za razliku daleko ozbiljnijeg mu melodic death benda Hypocrisy u kome je vokal i gitarist radeći konciznije i impresivnije produkcijske zahvate u vlastitom studiju The Abyss. On kao jedini stalni član Pain sklapa na ovom albumu poznate čarke mišunga metala, industriala, EBM-a i gothica uperenog na plesne podije otvarajući techno-metal/ industrialom dance komad "I just dropped by (to say goodbye)", nastavivši electro-gothicom, četvrtim singlom "Don't wake the dead" koji se zajedno s trećim singlom "Go with the flow" obraća na utjecaje Depeche Mode, ali i The Sisters Of Mercy. "Not for sale" ponovno ima Rammstein groove šprancu uz iritantno preseravanje 'poliži mi jaja', a ima i tmurnijeg raspoloženja u naslovnoj laganici "I am" s arogantnom pretencioznošću da nema nade u dolini smrti. Huh! Nađe se i nu-metala križanog s d'n'b tempom u drugom singlu "Revolution" koji pokazuje i kompleksniji aranžman, te klasičnog gothic metala "My angel" potkrijepljenog ženskim vokalom na francuskom tako da je glazbeni dio sasvim uredno odrađen kibicirajući mainstream, no njegova lirska otrcanost je ono što stvara beznadežnu trivijalnost kojom svim silama želi ostati adolescent vrišteći u četvrtom singlu "Push the pusher" 'ne guraj me, ne želim odrasti' benavo se držeći svjetonazora mladosti kada konkretnost, a kamoli angažiranost na djelu nije bila bitna već samo zabava, tulum i pijančevanje uz prodavanje fora i štoseva.









Ovo je zero bolje od onog blesavog albuma "You Only Live Twice" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=12094 iz 2011., no i dalje glumata djetinjasto neodraslog perverznjaka, a sve je to samo show-biz s dodvoravnjem egocentrično darkersko-šminkerskoj tendenciji da u ovih 40-ak minuta ima mnogo toga mističnog, nedokučivog i opsesivnog. Ma nema ničega, samo zabava glumatajuće ranjene zvijeri.

Naslovi: 1.I just dropped by (to say goodbye), 2.Don't wake the dead, 3.Go with the flow, 4.Not for sale, 5.Party in my head, 6.I am, 7.Push the pusher, 8.The new norm, 9.Revolution, 10.My angel, 11.Fair game

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 20/05/2024