Skup eksperimentalnih zvukova sa početničkim tehno kick-om i chill out logikom koja je dobra. Šteta što nije chill out izdanje. Popularan u smislu trenutka u kojem je snimio album koji bi slobodno mogao da pušta u svjetskim klubovima, sa iskrenim povjerenjem publike, da kad pođu kući da će se vratiti sa pravim istinskim iskrenim utiskom. Prevaziđena je "The Irresistible Force - Global Chillage" logika albuma. On u suštini polemiše sa zvukom koji je između chill out muzike i aktuelnog tehna, ona nije plesna, sva ritmičnost je zadržana u prelazu poput Scooter-a. Možda je i plagijat u pitanju ali tu se radi strogo tehno upozorenje kao da komunicira sa nekim, u stilu "ovo sam slušao odavno", mislim radi neki "tepih" preko koga kao da je njegova originalna muzika, u stilu "ali ću ti uzeti 20 eura" za izdanje. Nastavlja kao da gradi pjesmu u rep stilu, a muzika, koja opet nastavlja sa tehnom, izražava želju da uradi tehno ploču, ali greška je što on taj "tepih" ne sluša zasebno kao muzike koja postoji, te radi edit. Što znam, jednostavno neshvaćenost ne trpi, te će ga radije otvoriti u vidu ovih. Nije dovoljno glasan, ali je jako "griješan", u smislu da "rizikuje metak" na kružni pud Starog (Stari Aerodrom). Kako idem prema sredini albuma sve je više zvuk pun samopouzdanja, iskrene želje da realizuje svoja razmišljanja u programu. Dosta razmišljanja da li se to uklapa u miks, što neđe i nedostaje Podgorici, svakako, jedno mjesto, radio na primjer, đe će da se pušta muzika svakodnevno, nebi li se čulo to što treba. Postaje dosta glasniji, s tim što je "pregledan" malo u nekim dijelovima miksa, nije to ništa strašno da se radi master, edit, što god, samo da jednostavno mijenja te visine u zvuku. Da je neko drugi uradio miks očigledno da bi zvuk bio dobar, prosto sve se čuje, sve greške. Postoje dobre pjesme na albumu, s tim, da se u njima dobro osjeća Podgorica, mislim, ne bih da nagađam tačno, ja sam s Drača, ne živim tamo više, ali bi se poistovjetio s njom, na taj način da dolazim odatle i da me podsjeća pjesma na taj period slobodnog vremena provedenih u dnevnoj sobi. To je Pohlepa. Sljedeća, nakon Pohlepe je u tom "sve se vrti oko Radiohead-a" stilu, što i nije loše s obzirom da ne bih baš očekivao dead air space logiku, već iskrenog lokalnog DJ-a. Prebacuje ga polako na taj "lokalni zvuk", mislim, prodao ga je, iskreno, ali kad tad je to neko htio uraditi. Opet povratak u skladu sa miksom albuma na zasluženom mjestu. Mislim da ga je po malo dodir tog televizijskog pravca učinio bližim sebi do te mjere da zapravo shvata o čemu pričam, a on neđe povezuje sve nas zajedno, čudo, pa je to u CG TVCG. Preporuka za sve koji oće da čuju kako mi to živimo u Crnoj Gori. Pomalo mu se zariva master u gornju vilicu. Treba dosta toga osloboditi, pustiti zvuk da se kreće sam, ako što "bez tebe" to onda valja. Ka da se približavamo nozdrvama, a na vrh jezika osjećam neki narkotik samog sebe. Taj osjećaj drogiranja samim sobom kao da na spojevima kostiju imam haljinice.



Kako se bliži kraju, muzika zvuči kao da kvalitetom zaslužuje opstanak na ovim prostorima na kojima nema baš novca od toga, nema organizacije, sve mora sam i jako je teško doći do novca, fizički, dok je u Evropi i svijetu lakše jer svako radi svoj posao. U nastavku sam blago nervozan dok slušam - ovom društvu očigledno treba promjena. Optimistična najava za to u zvuku je prisutna. "Senzacionalni fix u zvuku i nije daleko od shvatanja ranije elektronike, vidimo na omotu da je razmišljao o tome. Depeche Mode lik, sigurno će misliti da je neki napaljeni debil na ekseru utisnut, pa su toboš eksperimentisali sa zvukom kamenčićima... Za kraj jedna konekcija sa komšijama preko morske granice.

Naslovi:
1 Bridge Of Lies 6:59
2 Prisma 5:53
3 Scream 5:50
4 Rajd 5:49
5 Pohlepa 7:17
6 Rapid Action 5:58
7 Dah 6:00
8 Scratch 6:00
9 XIS 5:42
10 Escape 5:57
11 Solaria

ocjena albuma [1-10]: 8

edo žuđelović // 28/07/2022