Te godine 1983. Iron Maiden su već postali velike svjetske zvijezde i kao svojevrstan paradoks nametala se činjenica da su samo dvije godine ranije, početkom rujna 1981. nastupili kao predgrupa Bijelom Dugmetu na beogradskom Hipodromu uz Zorana Miščevića & Siluete, Atomsko Sklonište, Slađanu Milošević i mađarski Motorock. Iste godine su Gordi objavili prvi jugoslavenski heavy metal album "Pakleni trio", te je bilo shodno za očekivati da će im popularnost vrlo brzo porasti u skladu s potrošnjom svjetskih licencnih heavy ploča. Ali, zbilo se suprotno, tadašnja publika premda je slušala američki i britanski heavy, nije mnogo pridavala pažnje domaćem bendu s tekstovima na domaćem jeziku što je bilo opozicijski kontradiktorno nasuprot recimo publike new-wavea i punka koja je podržavala ama baš sve takve ploče na domaćem, tada srpsko-hrvatskom izričaju. Gordi su se okušali u ovome narednom albumu da uspostave pozitivan rejting nastavivši čvrsti, energični stil pogađavši, malčice i naivno lirski kontingent heavy tema o obaveznim muško-ženskim relacijama seksa i mačoidnosti, ali i ponekih društveno socijaliziranih poput uvodnog komada "Lova" o materijalnom grabežu za prestiž, te narednog "Blefer" fokusiranog u mangupiranje i prepucavanje oko neke hijerarhijske ljestvice. Album ima dva iznimno brza komada, speed metal "Veštice, đavoli" čiji je početak varijacija Hendrixovog "Voodoo chile", te thrash "Ostani daleko" s kojima su komotno parirali ondašnjim svjetskim bendovima.



Naslovna "Kraljica smrti" u prvom frenetičnom topotu što je prizivao blastbeat hardcore, danas bi rekli čak i black da je Zlatko spustio gitarski štim, trebao je biti pravi hit i himna; zanimljivo, završni dio je bombastičan krešendo s blueserskim kaosom. Ostali dio materijala je znatno blaži: "Ubica u bekstvu" dila ritmičku blues dinamiku, laganija "Druga strana sveta" bi odgovarala baladičnijem raspoloženju Čorbe, Divljih Jagoda i Vatrenog Poljupca u hard-rock maniru, kao i umjerenog tempa "Dok si mlad", a završna ispovjed "Samo još jedan broj" u elegičnom staccatu bez pratnje benda mogla je uz više sreće i produkcijski boljoj korespodenciji zakucati na vrata sentimentalnih hitova poput "Jedina moja", "Krivo je more" ili "Lutka sa naslovne strane".

Kako je komercijalan uspjeh izostao, basista Slobodan Svrdlan je prvo počeo svirati u bendu Ratnici s Vickom Milatovićem, bubnjarem Riblje Čorbe objavivši dva albuma "Warriors" (1 & 2), imali su kratku turneju 1984. s Nazareth, a onda se iste godine Gordi ugasio. Činjenica jest da je Zlatko prerano odustao od heavy metala i nije bio dovoljno uporan preorijentiravši se uglavnom na instrumentalnu glazbu tražeći taj mainstream pogodak. Svrdlan je svirao bas u bendu U Škripcu na slavnom albumu "O, je!" (1983), potom se prvo odselio u Kanadu, pa u Los Angeles gdje je bio u grupi Lost City (1993. su objavili album "Watching You"). Kratko vrijeme je živio u Britaniji učestvujući 1999. s gothic/post-punk bendom Gene Loves Jezebel na 9. im albumu "Love Lies Bleeding".

Ovim reizdanjem se odaje obol tom vremenu. Gordi su u ovakvoj furioznoj heavy glazbi bez presedana bili moderan bend, njihova glazba nije mnogo ostarila od onda jer ima sve zaštitne prepoznatljivosti organskog karaktera usporedivog upravo s pločama tog razdoblja. Istina, produkcija je mogla biti drugačija, bubanj istaknutiji, a gitara u nekim momentima nafilana nižim frekvencijama, međutim, tada se to nije toliko ulagalo u, nazovimo, sitnice. Danas bi ovaj album zajedno s prethodnim "Pakleni trio" sasvim sigurno imao drugačiji zvučni tretman, ali iskonski izvornik nevjerojatno koncizne i britke svirke, energije i vraškog vokala, te smisao bi ostali isti.

Naslovi: 1.Lova, 2.Blefer, 3.Veštice, đavoli, 4.Ostani daleko, 5.Kraljica smrti, 6.Ubica u bekstvu, 7.Druga strana sveta, 8.Dok si mlad, 9.Ana, Maja, Sanja, Tanja (One vole sve što i ja), 10.Samo još jedan broj

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 28/10/2022