Baš kad sam dobio ovaj album preslušavajući ga na poslu, uletio mi je kolega, dugogodišnji DJ (skoro 4 decenije) koji u svojoj fonoteci ima tisuće ploča i jako dobro barata sa 80's ostavštinom, nije mogao prepoznati vlastitog idola kojeg je vrtio tisuće puta. Zbunila ga glazba i stil. A i vas će... Tony Hadley je svakako jedan od intrigantnijih, školski obrazovanih pjevača new-wavea potekao u slavnom new-romantics bendu Spandau Ballet čija su prva dva albuma "Journeys to Glory" (1981, UK no.5) i ultimativno najoriginalniji "Diamond" (1982, UK no.15) vitalno zaokružili eru novog romatizma na funk razini, dok je druga strana ploče "Diamond" ušla u preteču world-musica zajedno s Japan "Tin Drum" realiziranog iste godine. On je od onih pjevača koji su istrenirali glas da nema falšanja, rame uz rame pokojnih Freddy Mercuryja i George Michaela, onomad, ne kaže se uzalud ako hoćeš čuti pravo grlo koje ne falša poput Jaggera, Iggy Popa, Johnny Rottena ili Mile Kekina, slušaj navedene kojima se pridružuju još i Boy George, te Mike Patton i Anthony Hegarty. To su rock i pop vokalisti s nekoliko oktava i mogu otpjevati što god treba.



Hadleyeva solo karijera nakon razlaza benda koji je prodao milijunske tiraže albuma i imao čak 17 UK top-40 hitova, a bome i 3 USA hit singla koje svi znaju - "True" (1983, USA no. 4), "Gold" (1983, USA no. 29) i "Only when you leave" (1984, USA no. 29) nije bila osobito uspješna. Imao je tek samo jedan poluhit "Dance with me" (1997, UK no. 37), a obrada Duran Duran "Save a prayer" 1998. nije čak niti došla na top liste, izuzev poštovanja nekadašnjeg HRT Danijele Trbović i Hameda Bangoure gdje se vrtjela na top-listi "Hit depo". Praktički, nakon toga je otišao u zaborav naših i inih medija mada je stalno radio na obnavljanju stare slave usput se bacivši i u privatno poduzetnišvo pokretanjem vlastite pivovare što smo mogli vidjeti na povratničkoj Spandau Ballet turneji www.terapija.net/koncert.asp?ID=8155 27/02/2010 u pretovarenom zagrebačkom Domu sportova. Očekivalo se da će bend osim povratničkog albuma "Once More" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=7389 (2009, UK no. 7) s 10 starih i tek 3 nove pjesme uspjeti sabrati koherentan album, no stara neslaganja zbog raznih autorskih manipulacija to nisu dozvolila. Hadley je izjavio da bi radije bio sretan nego li ponovno bio s tim ljudima, prvenstveno misleći na Gary Kempa.

Full LP:



Kako god, ovo je iznenađujući album kojim osvježava veliku karijeru s poznatim obradama počevši od uvodne "Touch me" (The Doors) bacivši se u kolaboraciju s jazz big-bandom, a sasvim sigurno tako nešto ne pada na pamet njegovim vršnjacima iz perioda new-wavea pokazavši da je estetski rocker. Pjesma ima više snage od originala s puno fanfarastog karnevala i smjelosti da uđe u duh Jima Morrisona. Album je stoga pun swing/ jazz pjesama u revijalnom izdanju poskakivajući hitrim hitovima, dakako obradama s hard-bop manirima od kontemplacije "Bewitched, bothered and bewildered" i "One for my baby", preko kasnonoćne jazz-salse "Walk of shame", poznatih prerada "That's life" i zaokruženih zicera "I wanna be around" sve do zabavnog evergreena "Just a gigolo" i odavno snimljene naslovnjače "The mood I'm in" još 2006. kada se niti izdaleka nije mogao naslutiti ovakav potencijal.

U nekim drugim prilikama rezultat bi vjerojatno bio eklektičan, no kod njega je stilizirano moćno pjevanje dalo adekvatan stup oko kojeg se sve vrti u različitim smjerovima svaki put točno pogađajući u metu definitvno se odvojivši od popa i novog romantizma u suptilno formatiranu jezgru standardnog revijalnog šliha koji ne zastarijeva.

Naslovi: 1.Touch me, 2.Walk of shame, 3.Feeling good, 4.That's life, 5.One for my baby, 6.The mood I'm in, 7.Bewitched, bothered and bewildered, 8.Just a gigolo, 9.I wanna be around, 10.Wait for you

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/04/2024