Malo se zna da je nakon prvog razlaza Spandau Ballet osnivač, glavni kompozitor i gitarist Gary Kemp 1995. realizirao prvi solistički album "Little Bruises" jer je prošao potpuno nezapaženo mada ga je objavila Columbia Records. Daleko više se zujalo o njegovoj glumačkoj karijeri gdje je nanizao solidnih uloga u masno plaćenim hollywoodskim dramama, trilerima i akcijskim filmovima "Ice Pawn" (1989), "The Krays" (1990), "Killing Zoe" (1993), "Magic Hunter" (1994), a pogotovo u multimilijunskom "The Bodyguard" s Kevin Costnerom i Whitney Houston. Sam bend se ponovno okupio u izvornoj postavi 2009., realizirao album "Once More" (UK no.7) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=7389 na kome su bile samo 2 nove pjesme s akustičnim preradama starih hitova, obavljena je i velika svjetska turneja u sklopu koje su posjetili i Zagreb 27.02.2010. www.terapija.net/koncert.asp?ID=8155, te su ponovno iskrsnule stare nerazmirice i neslaganja, a premda su 2014. počeli raditi nove materijale, napustio ih je frontmen Tony Hadley kojeg je samo za koncerte nedovoljno moćno zamijenio Ross William Wild, da bi se u totalnom koškanju rasturili službeno po drugi puta u proljeće 2019. jer su razlozi bili očiti. Hadley kao biznismen i vlasnik pivovare imao je daleko prečeg posla (u međuvremenu je pokrenuo vlastiti The Tony Hadley Band), a Gary s bratom Martinom, miljenikom ženskog dijela publike, ionako je imao izgrađenu glumačku karijeru, daleko unosniju od vođenja grupe koja bez problema može vrlo luksuzno živjeti od tantijema na račun gomile starih hitova nego li da se u već pozamašnim, 60-im godinama života ide baktati s bendovskim radom kad im međusobna kemija odavno više ne cirkulira na istim frekvencijama. Osim toga, Gary je kao obožavatelj Pink Floyd sudjelovao u Nick Masonovom bendu Saucerful of Secret 2018. koji je iznenađujuće dobro prihvaćen s obje strane Atlantika. Na ovome albumu malo predugog tajminga od 53 minute predstavlja se u pop i soft-rock stilu, a kao multiinstrumentalist gotovo i da nije tražio potporu gostujućih glazbenika. Sve mu dobro ide što se tiče svirke, pogotovo gitara i klavijature prateći uglavnom umjerene i vrlo lagane ritmove (što žive, što sintetičke) u skladu s godinama. Fanovi Spandau Ballet ovdje tek mogu pronaći neke natruhe laganijih pjesama kao što su to bili hitovi "True" (UK no.1, USA no.4), "She loved like diamond" (UK no.49), "I'll fly for you" (UK no.9), "Round and round" (UK no.18) ili "Through the barricades" (UK no.6), no nešto iz asortimana onih plesnih, dance-rock i new-romantics pop-funk komada nema ničega. Dakako, nova avantura, bolje rečeno izazov je njegov do sada potpuno sakriveni i uglavnom nepoznati vokalni način pjevanja koji je u matičnom bendu bio neprimjetan, tek u svojstvu ponekih pratećih arija koje nikako ne valja uspoređivati s glasovima korištenim na filmovima. Naprosto, teško ga se može prepoznati jer ovdje prikazuje hrapaviji bariton poput Peter Gabriela u ugodnom maniru.



Bocka jedna druga stvar, a to je nespretna lirska nostalgija izmiješana s nepotrebnim egzistencijalnim tegobama priklanjajući se nekim socijalno ugroženim slojevima za koje ga je boljela kita u slavnim šminkerskim danima, odnosno ako mislite da su Bryan Adams, Elton John i Bon Jovi jedni od najlošijih predstavnika takvog načina stihoklepstva, varate se. Gary je još lošiji i prozirniji, dakako namjerno i pristojno špekulirajući između vlastitog jet-seta gdje se šepuri ispijanjem najskupljih whiskeya, vina i piva, te nekakve sirotinje koja se pokušava maskirati iza fino dotjeranog imagea u naoko, skupim odijelima. Naime, ovdje je riječ o uglancanom žargonu s visoka poput riječi utjehe, insinuirajući duboku tugu, empatiju i suosjećanje, a glavni pokretač je novac.



Tu lirsku caku je lako oprostiti i zažmiriti na nju, međutim treća stavka je glazba u neumoljivo pitomom samozadovoljstvu počevši od uvodne, a ujedno i naslovne laganice "In solo" popraćene brojnim sintetičkim orkestracijama i, ah, Floydovskim gitarama kojih ovdje ima o-ho-ho, a sve u sinergiji oživljavanja Bowievskog štimunga s progressive aranžmanom. "A rumour of you" je jedna od rijetkih plesnijih u rangu nemuštih pop/ dance-rock ostvarenja Simple Minds nakon 1988., a ovakvih šablonskih pjesama u mainstreamu ima na milijune. Jedan od vodećih singlova "Waiting for the band" je doslovce skoro pa 'prazan sjedim kraj klavira' očekujući inspiraciju preslušavajući ploče Steely Dan i, naravno hitove Pink Floyd, dodavši i saksofon razglabajući o sjećanjima kada je kao klinac ranih 70-ih čekao na koncert Bowiea u želji da ga sretne na nekom sporednom izlazu, dok je "Ahead of the game" uron u blue-eyed soul bezeciran za tipičnu radio difuziju uz Phil Collinsa i Simply Red. U svakoj pjesmi se točno može otkriti koje su mu bile niti vodilje poput Stingovskog stiskavca "I remember you", klavirske balade "Too much" s patetičnim fikcijama na američke Chicago ili Reo Speedwagon, blagog pub-rocka "The fastest man in the world" a'la Elvis Costello u aranžmanu nekog hrvatskog hitmejkera, "The feet of Mercury" pak, neodoljivo podsjeća na Sylvianove pop pjesme (osobito na "The ink in the weel", "Silver moon" i "Scent of magnolia"), ali zato jedna od brojnih laganica u kojoj se više ne zna da li su ideje, arije i melodije pokupljene od Bowiea, Collinsa, Gabriela, Floyda, možda čak i Culture Club (Boy George) ili nekog posve desetoga, sasvim pristojno kaže "I am the past".



Ovo je album rađen isključivo za radio potrošnju, onu bezazlenu i plitku gdje uopće nije važan neki bitan konstruktivni prikaz svijeta, a ovaj je hinjen stihijom lukavo odglumljenih emocija. Nije potrebno izbjegavati ovaj rad. Za informaciju jako dobro dođe kada radio urednici prokljuve da ovdje imaju 11 savršeno dobrih pjesama koje pašu rame uz rame Gibonnija, Olivera Dragojevića, Nove Fosile, Srebrna Krila, Parni Valjak, Ninu Badrić, Queen, Floyde i još tisuće klasičnih, srednjestrujaških bezopasnih pop-rock pjesama od kojih se nikome ne podiže niti obrva, a kamoli kardiogram. A s druge strane, da ovakav album napravi neki debitant, malo tko bi ga primijetio… Daleko je ovo od Spandau Ballet. Raskošna produkcija, no sadržaj je čisti oportunizam koji kao takav ima sve predispozicije za nonšalantni uspjeh.

Naslovi: 1.In solo, 2.A rumour of you, 3.Waiting for the band, 4.Ahead of the game, 5.I remember you, 6.Too much, 7.The faster man in the world, 8.I am the past, 9.The feet of Mercury, 10.The haunted, 11.Our light

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 25/07/2021