Čudnovato nepredvidljiva putanja rada i višegodišnje pauze ovih Škota iz Aberdeena im se neprestano odbija u glavu. S velikim vremenskim odmacima rijetko objavljuju albume, no kada se to desi, uglavnom su nadomak remek-djela kome stalno neki peh poremeti generalni uspjeh. Kako nisu bili aktivni ili barem vidljivi za širu javnost još nakon odličnog prethodnika "Wearewhoweare" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=20813 otprije pune decenije, tek povremeno su se okupljali za rijetke koncerte najavivši 2018. da ipak još nisu mrtvi, te da planiraju povratak, no kako to kod njih ide puževim korakom, uz COVID-19, zabremzali su dobrih 5 godina s realizacijom ovog tek osmog albuma u gotovo pola stoljeća karijere. I to, kada je naoko izgledalo, tamo 2014. kako će tada novi frontmen Paul Mackie nalik na Iggy Popa šarmirati publiku, evo, tijekom dugogodišnjeg rada na ovome radu je izgubio tu poziciju i udaljen iz postave, a vratio se Alan Reed koji je 1986. zamijenio originalnog, ali pomalo i bizarnog Euan Lowsona s kojim u nastala i prva dva najznačajnija albuma. Sam Reed je izjavio da je odavno smatrao kako za njega više nema mjesta u bendu jer se dugi niz godina nije viđao, a niti kontaktirao s ekipom, no kako je ipak tu i tamo čuo nove materijale u radnoj fazi, ipak je odlučio da ponovno prodihta jer mu se činilo kako je ovo nešto posebno. Koncept se svodi na egzistencijalne prijetnje, oblikovanje politike, velike svjetske depresije i potištenosti u kojoj se ne naziru nikakvi pomaci ka optimizmu i nadi, nema onog čuvenog "Sentinela" da spasi stvar počevši od ekoloških problema do hladnog rata koji se ponovno zakuhao s nesposobnošću svjetskih lidera da učine bilo što pozitivno osim dolijevanja ulja na vatru. Kroz bogate zvučne tapiserije nižu se spektrovi emocija stapajući mrakove i strahove s optimizmom, rock melodije s davnim retrospekcijama kolektivnih jazbina stvaranih od albuma na album s jasnom vrstom onog glasnika koji upozorava čovječanstvo na propast poput bublijskih motiva armagedona.



Moja je prva zamjerka loše odabrano vrijeme za objavu albuma, tik prije Božića i Nove godine (15. prosinac) kada nitko ne mari za nova izdanja, a druga jeste da su se odlučili za programirane ritmove koji se ipak ne osjete toliko u završnom miksu funkcionirajući poput akustičnog seta. Najbolja stvar su Reedove vokalne izvedbe i sjajan rad gitare i basova, te raskošnih klavijatura i synthova, međutim to se ne razabire najidealnije u prve dvije teme "Sign of the times" i "The great attractor" od kojih je ova prva uistinu predugačka s uvodnikom i naglavačke razvučenom simfonijskom radnjom od čak 9 minuta posezanja u beznadno ljudsko stanje koje se bori s patnjom, sukobima i ratovima uranjajući u drugospomenutu inspiraciju korupcijom, zabludama i glupostima provučenim kroz najezdu promjenjivog bijesa, frustracije i uznemirenog razočaranja. No, zato je treća, epska "Fever pitch" puna kulminacija u kozmičkim nadigravanjima s učestalim izmjenama soundtrack dezena relativno brzih izmjena kadrova. Nešto rezerviranija "Heavy air" upada u lamentiranu atmosferičnost elektronskog ambijenta, dok su dvije posljednje u više od 20 zajedničkih minuta veličanstvene i potresne u zapletu, raspletu i epilogu poput dramatičnog SF filma s edukativnim konstrukcijama komentara na današnje društvo: "The nine" je ponovno puna elektronike, sablasnih horror pozicija sa đavolskim namjerama, a čak 13 minuta dugačka naslovna "The messenger" ispočetka se doima da teško diše u pretjeranoj kompleksnosti da bi se osovila na visoku razinu slagalice s različitim klavirskim intervencijama, španjolskim gitarama, zborskim manipulacijama i kitnjastim frakcijama nenajavljeno obzanjujući neki oblik iskupljenja i izbavljenja da samo istina može preuzeti kontrolu s božanskom intervencijom da svijet u ovome trenutku ništa više od kurentne stvarnosti ne može pružiti.

Sve u svemu, ovih 50 minuta valja ponovno preslušavati i tumačiti da bi se mogli istinski cijeniti. A kako su tromi u promociji (ponovno nemaju nikakvu diskografsku etiketu da ih pogura), još nisu postavili niti jedan link na poneku pjesmu osim miksanog trailera koji baš i nema neki osobiti učinak osim onog reklamnog.

Naslovi: 1.Sign of the times, 2.The great attractor, 3.Fever pitch, 4.Heavy air, 5.The nine, 6.Messenger

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 03/03/2024