Što se to točno desilo ovome škotskome bendu iz Aberdeena da mu nikako ne ide? S novim karizmatičnim frontmenom Paul Mackie-om nalik na Iggy Popa koji je došao u postavu 2010., te ugovorom za nizozemsku etiketu Music Theories Recordings da će za njih snimiti 3 albuma, nastavak daljnjeg napretka je, čini se usahnuo. Prošli album "XXV" (2011) dočekan je srdačno, no izgleda da je tržišni učinak podbacio i Nizozemci su po svemu sudeći razvrgnuli ugovor navevši bend da svoj 8. studijski album realizira kao d.i.y. izdanje na Bandcamp stranici. Na samom njihovom oficijelnom webu nema nikakvih točnih informacija o zbivanjima iz bliske prošlosti, ali bome, žalosno je da nakon mjesec dana od izlaska albuma još nitko, pa niti Škoti ili Englezi nisu niti slova napisali o njemu. Paralelno s ovim albumom bend je ponudio i instrumentalnu verziju s dopunjenim izdanjem, te je u kompletu gledajući još jedno njihovo 'tour de force' ostvarenje koje se zbog čistog ignoriranja, a djelomice i činjenice da se nešto loše desilo u promotivnoj službi osuđeno na novu propast.
Kako god, album provlači konceptualnu priču o identitetu benda s višesmislenim naslovom 'mi smo ono koji jesmo' ironično se poigravajući sa svim onim zakulisnim benarijama koje su ih zadesile protegnuvši fabulu do Biblijskih motiva, religioznih načela i nepravde o tretmanu čovjeka odbačenog i zapostavljenog od svojih najbližih. Uz standardne progressive-rock obrasce s klasično razvučenim pjesmama do 9 minuta (najdulja je monumentalna "Dominion" o Jeruzalemu), Pallas su ispleli svoj koloplet bržih i laganijih tempova od uvodne "Shadow of the sun" i "New life" u bržim ritmovima Colin Frasera s ponekim heavy riffom gitarista Niall Matthwesona, fretless basova Graeme Murraya i bogatom dekoru klavijaturiste Ronnie Browna. Središnji dio albuma su laganije i letargičnije "Harvest moon" i "And I wonder why" da bi se intenzitet mirnoće posve opustio u ambijentalnoj "In cold blood", a tempo ponovno dižu u završnoj "Winter is coming". Sve je to nakrcano različitim intervalima solaža svakog od njih, no nitko u tome ne pretjeruje odmjerivši taman balans tijeka na onoliko koliko je potrebno da se ne pretvori u pompozno instrumentaliziranje.

Posebni dodatak na kraju je 6 i pol minuta dugačak "Wearewhoweare megamix" s nekoliko vodećih tema sljepljenih kroz refrene i osnovne lajt-motive poput svojevrsnog 'španskog sela', makete albuma u malom i djeluje skoro nalik na jednu uobičajenu kompoziciju s brojnim kompleksnim izmjenama. Između ostalog i ovo ide u prilog skladateljskog umjeća pokazavši kohezivnu spregu instrumentalizacije, tematike i aranžmanske sinergije svih pjesama u cinematic formatu koji se sluša i doživljava u jednom dahu.

Jako dobro.

Naslovi: 1.Shadow of the sun, 2.New life, 3.Harvest moon, 4.And I wonder why, 5.Dominion, 6.Wake up call, 7.In cold blood, 8.Winter is coming, 9.Wearewhoweare megamix

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/01/2015