Prethodni albumi Acle Kahneya i kompanije imali su solidnu tržišnu prođu s povoljnim američkim rezultatima. Pandemijski koncertni online u četverostrukom izdanju "Portals, live" (2021) ipak je bio preobiman zalogaj, fanovi su ga zaobilazili što zbog cijene, a što zbog repetiranih radikala, te evo meštra djenta s novim poduhvatom - rock operom SF usmjerenja. Izjavio je u intervjuu da mu nije želja stvarati glazbu za štrebere koji se hrane njegovim kompliciranim i sjebanim tekstovima, a nema tako davno, Periphery V su mu se slatko revanširali nazvavši sedmi studijski album "Djent Is Not a Genre" (2023). Huh, elem, ova fabula jezdi oko dva istraživača Ex i El koji su se srušili svojim brodom The Dream na nepoznati planet i lunjaju po njemu, izgubljeni i sukobljeni s domorocima i entitetom The Fear predstavljajući metaforu za vlastite borbe i kompromise tijekom života, a na koncu sve okončava da se njih dvojica posvađaju i potuku. Međutim, ova ekipa kao da na ovome petom studijskom albumu želi vratiti staru slavu ponovnim naglašavanjem žešćih udaraca kojih nije bilo gotovo od njihovog debija, odnosno, jasno je da su završili uživanjem na lovorikama. Pa koliko god bili dobri naredni radovi, definitivno nisu okupili neki veći broj obožavatelja, pa tako niti ovaj rad nije mimoiđen nauštrb melodijskih figura, primjerice u epskoj "War of being" od 11 minuta šibajući friške djent poteze uključujući uvodnu "Natural disaster" koja je ovdje jača nego li na live izdanjima.



Zaštitni zvuk je ostao sa stalnim kontrastima između agresije i ambijenata u pjesmama "Echoes", "The grey" i "Legion", samo, eh, kako kome, vokal frontmena Daniel Tompkinsa je prečesto gladak, sladunjav i patetičan ne ulazeći u adekvatne dramatične kompromise osjećajući se udobno u postojećim standardima. Jedna od centralnih tema, "Tender" sasvim emotivno kontekstualizira čitavu fabulu s paklenim vrhuncem koji dolazi u drugoj polovici filajući nadahnuto i bijesno, u fleksibilnoj eteričnosti povratni poziv na spomenuti debi album. Moglo bi se čak konstatirati da su od "One" napravili "Two", ali to i nije dovoljno jer je prva polovica ovog albuma odlična, a druga ulazi u atmosferičnost oslanjajući se na efekte gitarskih reverba ("Sirens" i "Burden") okončavajući ovih sat vremena najjačom pjesmom "Sacrifice" od skoro 10 punih minuta čangrizavosti kao da se radnja odvija u nekom svemirskom brodu Enterprise vozeći velikom brzinom.



Pet godina čekanja od prošlog "Sonder" (2018, UK no. 62, USA no. 192) se isplatilo pa makar spram jakih i žestokih djent suvremenika ovo ima 'light' plamen s futurističkim elementima kojih se bend ranije nije hvatao. Brine jedino loš feedback publike: nema plasmana na listama najprodavanijih. Da li je ovo početak kraja nekog šireg interesa?

Naslovi: 1.Natural disaster, 2.Echoes, 3.The grey, 4.Legion, 5.Tender, 6.War of being, 7.Sirens, 8.Burden, 9.Sacrifice

Ocjena (1-10): 7,5

horvi // 10/11/2023