Francuski progressive metal/ rock peterac utabano štanca albume podložne pretjeranom perfekcionizmu. I to im je osnovna boljka generalnog izričaja koji je baš zbog toga predvidljiv poput radova AC/DC ili Ramones učestalim klišejima koji obavezno počinju gitarskim riffom naslanjajući se na dinamički razvoj ostatka kompozicija.
S prethodnim albumom "Le Grand Voyage" (2019) popeli su se visoko na svjetskoj ljestvici, djelomično zahvaljujući i turneji s Leprous i Pain Of Salvation, te mnogim nastupima po višednevnim festivalima, a njihov promoter ih je nahvalio na sav glas. Jest, sve to odgovara objektivnosti: fakat su svirački tehničari, vrhunski istrenirani i osposobljeni, frontmen Yann Ligner ima senzibilan 'clean' tenor, zadivljujuću lirsku poetiku, redovito u konceptualnim izdanjima, a snimci im frcaju velikom produkcijom, evo u ovome slučaju s Chrisom Edrichom, stručnjakom zaduženim za primjerice TesseracT, The Ocean Collective ili spomenute Leprous.
Međutim, subjektivno, mene prilično živcira ta Lignerova vokalno strasna tužaljka i kuknjave, ovdje se to odnosi na fabulu svjetskih dešavanja unazad 2-3 godine, jasno je o čemu je riječ. "Meanwhile" bilježi najbolje i najgore aspekte čovječanstva. Visokokonceptualni i česta meta tekstova oslikavaju događaje koji se odvijaju u isto vrijeme, ali na različitim mjestima, dok on razmišlja o izborima koji su napravljeni protiv naše volje i koji mogu promijeniti tijek naše zajedničke povijesti - rezultirajući nekim potresna razmišljanja o današnjem svijetu. Nije to nimalo bezazleno, ali klišejizirano je isto kao i njihov impozantan glazbeni stil neprekidno u varijacijama sivila, tuge i melankolije dovodeći im čitav štimung u dosadnjikavost poput dugačke filmske sage kojoj nikad kraja.
Zatim, u ovakvu njihovu glazbu se vrlo lako zaljubiti: atmosferična je, zadubljena u fluidnost i emocije, pa nema sumnje zašto je kao vodeći singl izabran uvodnik "Within reach" u visceralno opojnim sintagmama s tek rijetkim zlokobnim izbojcima. Prostora ionako ovdje ima napretek s neprekidnim prelazima budući da su savladali vještinu stvaranja bogatih pjesama koje po defoltu ne grizu snažno, već potišteno poigravajući se s taktovima i ritmovima kontrolirajući posredno, onako kako se i očekuje u grandioznosti bez eksperimenta vjerujući i uzdajući se u strogo postavljen visoki stilski brand.
Naslovi: 1.Within reach, 2.Blink of an eye, 3.Bystander, 4.Scarcity, 5.Elusive, 6.Apnea, 7.The unknown, 8.Night and day, 9.Disobedience, 10.Meanwhile