Pripremajući se za moguću europsku turneju koja bi trebala početi sa 4 koncerta po Ujedinjenom Kraljevstvu, a potom obuhvatiti Njemačku, Švicarsku, Italiju, Francusku, Španjolsku, Madžarsku, Austriju, Češku, Poljsku, ali ne i naše krajeve, te otići u Sjevernu i Južnu Ameriku trajavši sve do kolovoza 2022., Acle Kahney i ekipa su na četverostrukom živom albumu snimljenom kao online koncert prikazali kako će ili kako bi ta turneja trebala funkcionirati. Kroz vijugav no-best of repertoar izbjegavajući hitove proželi su karijerom od prvog, a i ponajboljeg albuma "One" (2011) izvevši 18 minuta dugačku "Concealing fate" s prva tri stavka "Acceptance", "Deception" i "Perfection" (izostavljeni su "Epiphany" i "Origin"), a tu je pridružen i 9 minuta dugačak "Eden" u vrlo dobrim tehničkim i vokalnim performansima Daniel Tompkinsa koji je nekoliko puta bio šikaniran kada je nakon tog debi albuma prvo zamjenjen Elliot Colemanom, a onda i Ashe O'Harom na drugom albumu "Altered State" (2013) koji im je donio prvi značajan plasman u USA (no. 94). Vjerojatno nevoljko jeca njegove patetike "Nocturne", te "Of matter" i "Of energy" u cjelosti od 15, odnosno 11 minuta, ali šta se može kada gazda tako odluči. S problematičnog, ali i najuspješnijeg trećeg albuma "Polaris" (2015, UK no. 65, USA no 120) nanizano je čak 5 komada što izuzev "Dystopia" stvaraju najuočljiviji dekor čitavog zdanja - atmosferičnu idilu, ali i monotoniju kolotečine iz koje se Kahney još nije izvukao švrljajući od Tool i nu/alter-metal eskapada do skakanja sebi samome pred rudo i u usta ponovnim vraćanjem Tompkinsa za mikrofon davši mu senzibilne pjesme koje su očito bile skladane i namjenjene za O'Haru. Zbog takvih, a i još nekih pretencioznih poteza TesseracT je počeo gubiti ugled i poštovanje kao vodećeg djent benda, četvrti album "Sonder" (2018., UK no. 62, USA 198) je unatoč pozitivnih kritika izostao sa svih glavnih godišnjih best of lista, a pet izabranih tema "King", "Beneath my skin/ Mirror image", "Orbital" i "Juno" ovdje su u funkciji popravljanja dojmova međusobno povezanih pjesama koje fanovi znaju, ali ne u ovakvim izvedbama.



Prvo što se valja pohvaliti jeste živi zapis koji funkcionira vraški savršeno dobro poput studijskog (sam online koncert je trajao 2 sata!), a poredane pjesme su koncentrirane oko atmosferskog tkanja i preoblikovanja s vrhuncima, padovima, meditativnom zvučnom kulisom i sve manjom uporabom klasičnih podbuhlih djent riffova, a sve više s alkemijskim progressive izbojcima težeći stadionskim himnama jer i sam naslov u originalu ispisan kao "P O R T A L S" predstavlja nova vrata i sasvim moguće novo poglavlje TesseracT koje je bilo nužno već nakon trećeg albuma. Još ponajbolji dio svega jeste filmski zapis pun lasera i tehničkih inovacija gdje se poprilično zagubi njihova besprijekorna svirka, ali tako to ide u progressive žanrovima još od Pink Floyda pa do Tool skretanjem suhoparnijih glazbenih dionica na vizualni aspekt kojim se maskira poneki nesuvisli višak rastegnutih aranžmana.

Naslovi: 1.Of matter, 2.King, 3.Concealing fate parts 1, 2 & 3, 4.Torniquet, 5.Beneath my skin/ Mirror image, 6.Orbital, 7.Juno, 8.Cages, 9.Dystopia, 10.Phoenix, 11.Nocturne, 12.Eden, 13.Of energy, 14.Seven names

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/09/2021