U redu, ovo jeste moderan metalcore mišonja koji su od albuma na album suvremenim strategijama dorađivali stil, no ovdje je sve manje organski, a sve više s debelom naknadom elektronike opadajući u brojnosti baze obožavatelja. Daleko su vremena kada su osvajali zavidne pozicije na listama najprodavanijih: evo, zadnja 3 albuma su im desetkovana što se tiče tiraža, a ocjene kritike variraju od ponekog hvalospjeva do oštrih blamaža. Ostali su i dalje jaki autorski entitet teških tema zavijenih u tjeskobu, depresiju, samoću, mentalne paranoje pripremajući preko uvodnog manje-više elektronskog komada "Integration" s epskim izričajem rock himne privlačeći pozornost singlom "Warpaint" razornim riffovima i vrištanjem u kontrastima kakvih na albumu ima u unakrsnim dionicama i intezivnim prekidima s uobičajenim kvarovima. Koji puta se pojave elementi Bad Omens i Sleep Token razvijajući trendovske metode ("Shiver"), ujednačene mješavine teške melodičnosti Linkin Park ("Indigo"), ali što se tiče one stare brutalnosti, vrlo rijetko se više upuštaju u njih što i jeste definitivan dokaz mnogih promjena.

Nažalost, ovdje mnogo toga ukazuje na glumatanje ironije s tek pomalo živahne energije u "Castaway", pjesmi koja je highlight s pravim ugrizom. Pjesme bi bile donekle OK da nisu isuviše ispeglane i pristojno otpjevane uništavajući iskonsku strast u planiranju tema i glazbe koja očito puca na mainstream radio. Može se tek nadati da uživo ovih nepunih 40-ak minuta puno uvjerljivije zvuči jer ima dobrih ideja i kreacija, ali sanjive melodije na velikoj većini gube iskričavost u nejasnoj komunikaciji s očitom potragom za novim fanovima. To jest, svi oni koji su ih cjenili s početka karijere, ovdje nemaju previše materijala za čvrste karike lanca ("Tether").

Naslovi: 1.Integration, 2.Warpaint, 3.Shiver, 4.Eternal pessimist, 5.Into the sun, 6.Enraptured, 7.Castaway, 8.Tether, 9.Indigo, 10.Zephyros

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 31/01/2024