Onim mlađima švedski peterac The Hives vjerojatno ne predstavlja ništa. Zadnji, peti album "Lex Hives" realiziran je još 2012., zanemariv je slabašan plasman (UK no.71, USA no.84) jer su s drugim i trećim još prije 20 i kusur godina ostvarili zlatne tiraže, te bili jednom od vodećih svjetskih senzacija retro garage rocka i post-punka izvan Britanije i Amerike. U međuvremenu ih je zbog zdravstvenih problema 2013. napustio onaj simpatični debeljuškasti proćelavi basist Mattias Bernvall iliti Dr. Matt Destruction (pojavljuje se kao cameo, administrativni činovnik za kompjuterom u video spotu "Countdown to shutdown" za drugi singl s ovog albuma), a odmah ga je zamijenio Johan Gustafsson alias The Johan and Only iz starijeg, slabo znanog švedskog punk benda Randy. No, kako im stoji u biografiji, imali su mnogo nesklada i poteškoća, između ostalog bubnjar Chris Dangerous je završio na operaciji i prekinuo rad ponovno se vrativši u postavu taman za turneju koja je nekoliko puta odgađana zbog pandemije, a inspiracija za nove materijale je čekala i stvarala se više od decenije. Upravo o tome zbori ovaj 6. im album makabričnog naziva smrti Randy Fitzsimmonsa, izmišljenog lika, navodno šestog člana benda koji im je bio manadžer i jedini pisao tekstove sa ciljanom namjerom pokazati da rock'n'roll nikada ne smije odrasti jer je vječiti buntovni tinejdžer koji i ne zna ništa drugo do li subjektivno promatrati stvari i okolinu, pa je ova fabula horror storija zbunjeno šašavih tendencija 'dođavola, tko želi zreli r'n'r?', dakako namjernih, nakrcana crnim humorom i tragikomedijom u kojoj se pojavljuje čupavi pas s osmrtnicom u lokalnim novinama da je zakopan s bogatim nasljedstvom, zombiji, zagonetna potraga za blagom u praznom grobu gdje nalaze samo nova odijela i demo snimke nikad objavljenih pjesama koje su prisvojili umjesto očekivanog kovčega s blagom. I tako se već u prvoj pjesmi "Bogus operandi" i prvom od čak 5 singlova uz vratolomni garage proto punk a'la The Stooges saznaje da je Randy mrtav nastavljajući sa škripavom "Trapdoor solution" od nemilosrdno odvaljanih, samo 64 sekunde! Što se takve fabule tiče, izmislili su vrlo dobar siže u pravom trenutku, da je došao primjerice 3-4-5 godina nakon šlampavog prethodnog albuma s ondašnjim mlaćenjem prazne slame, malo tko bi prihvatio ovakvu furku, više bi se mogla karakterizirati pokušajem silovanog dodvoravanja karikaturno ubitačnog uzbuđenja drugog albuma "Veni Vidi Vicous" (2000) koji im je odškrinuo vrata američkog uspjeha i čitavu prvu deceniju 21. stoljeća osigurao zvjezdanu slavu.



A baš mnogo toga se ovdje vraća u tu divlju i neobuzdanu silinu, mahnitost i čvrstoću: pa, kako i ne, zaželjeli su se ponovno drske vještine i podrugljivog retro proto-punka koji šiba gotovo kroz svih 12 pjesama ne zapostavljajući niti ozbiljnu gorčinu i sablasnu jezivost poput teme "Stick up" inspirirane turnejom s Artic Monkeys, a također i elektronski tretman polulaganice "What did I ever do to you?" s možda, eh, slučajnim, možda namjernim podudarnostima Alex Turnerove knjige "Pao si/ i slomio ključnu kost". Dakako, ovdje su izbjegli trgovati zapaljivim individualnostima, osobnim bolima i raspravama o politici koju su nekoć uspjeli i pobijediti poput The Clash. Pjesma "Smoke & mirrors" zvuči blisko Strummerovoj i Mick Jonesovoj borbi protiv zakona.





Ima ovdje i starinskog riffa "Two kinds of trouble" odvodeći u kaotično ekspresivan završni čin, a i nesmotrene sestre pjesme "Trapdoor solution" u tulumarećem toboganu "The bomb" koje su obje spojene u jedan zajednički singl. Tempo albuma je visoka brzina koja tek ima odušak u "Crash into the weekend", zafrkantskom pokolju koji traje sve do narednog početka novog tjedna, okončavajući tek tamo u utorak i srijedu pokazavši da bend kao takav, sada već u 40-im godinama života još uvijek vikendima tulumari do daske. Završna "Step out of the way" najslikovitije referira krajni rasplet i epilog upozoravajući 'ako ne možete pratiti tempo, sklonite se s puta'.



Eto, nakon što ih nije bilo 11 godina u kojima se zaboravilo na njih, a i sami su si skočili pred rudo još ranije s koketiranjem indie-rokića i revalorizacijskog pozerstva s new-waveom i post-punk elektronikom na albumu "The Black And White Album" (2007), opsceno su se vratili u onaj rani modus koji ih je proslavio sa starom dozom zdravog proto punka, garaže i intenzivnih pubertetskih bedastoća, a frontmen Howlin' Per Pelle Almqvist je u šali prilikom najave ovog albuma gordo, pomalo i bahato izjavio 'ovo će biti nagrađivan album'. Pa i ako ne bude, svejedno, uspjeli su se iskolebati iz hipsteraja koji ih je pretvorio gotovo u pepeo rasut po kaljuži.

Naslovi: 1.Bogus operandi, 2.Trapdoor solution, 3.Countdown to shutdown, 4.Rigor mortis radio, 5.Stick up, 6.Smoke & mirrors, 7.Crash into the weekend, 8.Two kinds of trouble, 9.The way the story goes, 10.The bomb, 11.What did I ever do to you?, 12.Step out of the way

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 13/08/2023