Morao bih prebirati po tisućama i tisućama objavljenih tekstova na Terapiji jer me memorija zadnjih godina počela fatati u senilnosti, ali baš se ne sjećam da me neki novi izvođač toliko ugodno i pozitivno opaprčio kao ovaj bend iz Pirovca. U kontekstu da sam s gotovo pola godine zakašnjenja dobio njihov debi album "Blues 2desetih" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=33983 (2024), em' su hip-hop kojeg vrlo rijetko slušam na tapeti recenzija, taman kad sam s mladom ekipom terapeuta dogovarao posjet Martinska Punk Festivalu u Šibeniku (24.-26. srpanj 2025.), ovi momci su već realizirali i ovaj drugi album, a kako od njihovog Pirovca do Šibenika ima kojih 20 km, bez imalo muke su se odazvali na interview u Šibeniku www.terapija.net/interwju.asp?ID=34824 u kome su, između ostalog pojasnili naziv albuma: Starine su plaža u Pirovcu gdje su braća N.I. (nepoznati izvođač) i Vizionar provodili većinu djetinjstva malog mista pod zvizdama i vrelim suncem, te su ovaj sudbonosno prijelomni album napravili s fleksibilnim rakursom na odrastanje, nastavak drugi. Ovaj album prati fabulu odličnog debija: koliko je on bio upečatljiv u autohtonosti i izvornosti sjajnih rima i lirskog N.I. izraza, toliko se ovaj jasno nadograđuje u spektralni dnevnik tinejdžerskog odrastanja počevši od prve teme "Intro (Starine)" gdje se na elektronski ambijentalni dekor i razlivene gitarske blues staccato dionice vrlo važnog, trećeg člana Fist Grievanca (Ivo Berbić) vrti sjetna prispodoba ranog djetinjstva 'mali, tebi je na mulu teški disko parti, a u meni je litnja tuga što nikad neće stati'. Ovaj uvod je toliko jak otvarač istom kao i neki znameniti rock albumi od primjerice Dire Straits do Goribor uvevši u krajnje gospelovski trip-hop "Frend" s gotovo euharistijskim vokalom Anđele Jadrić, odnosno ova stvar se komotno može izvoditi u crkvama pred svim dušama bilo kakvog raspoloženja jer govori o našem Spasitelju. Šteta što album nisam uspio preslušati prije interviewa, pitao bi ih da možda netko od njih nije bio možda ministrant, to bi pojasnilo mnogo toga.

Čitav album:



"Čovik" je dramatičan diskurz o 'rolling stone/ klošar' liku sklonom ponekoj junkie akciji koji je mogao biti svašta (navija za Ajduka, dakako), a takvih ima mnogo, no što je zanimljivo ova pjesma repetira fantastičan gitarski staccato što se zabija u pamćenje, ja bih rekao poput nekih velikih klavirskih majstora Franza Liszta i Frédéric Chopina u repeticiji od 3 i pol minute. Ako se sjećate Tricky hita "Makes me wanna die" iz 1996., sve vam je jasno. "Žena" uz akustičan gitarski ambijent od čak jedne minute, nesretna je emotivna trip-hop štorija 'ko bi reka da ćeš postat žena daleko od mog tila' u stilu Arsena Dedića kojeg nikad nitko nije zvao, koliko znam, da im piva na svadbama. A vrlo slična tematika je i "Sjajna", uobičajena r'n'r/ hip-hop priča o neispunjenoj ljubavi. U ovom momentu mi došlo da prekinem slušati jer je ovo klasična emotivna patetika, ajde, mogu progutati ovakve balade, no najdulja "2000te u mojoj sobi" (čak 5 minuta) je vrhunac impresije i iskrenosti kada su ova braća kao klinci ranih godina 21. stoljeća maštali o Tupac Shakuru i NBA košarci, imali plakate u sobi, nisu gasili kompjuter jer su se stvari s interneta skidale jako dugo, mrzili su školu, imali su prijatelja kod kojeg su vježbali da dobiju mišiće i budu face, a kako su ribari, fatali su sipe što je najbolje prikazano u "Svića", pravoj ribarskoj temi kakvu nemaju dalmatinski autori počevši od Tome Bebića i Olivera do TBF i prozirne Daleke Obale, a o klapama, hahaha, manje-više čisto pozerstvo poput nekadašnjih tamburaša. Da, znam slušati i klapske albume, niste znali? "Dalmatino" s isprepletenim bariton staccatima dođe ka najbrža i plesna, blago uronjena u electro soul šlih za dance podije, a tema, što bi drugo moglo biti nego vjera u Ajduka i svega oko njega, te je kao takav pravi alternativni hip-hop hit. A onda malo i klavirskog piano-bar ugođaja "Sve na svitu" s blagim daškom acid-jazza i ponovnom gošćom Anđelom kroz melankolično-sjetno fermanje jedne, kako se čini kratkotrajne i strasne ljubavi što je trajala jedno lito u Pirovcu šetajući pored Hefnerovih zgrada. Još jedna zanimljivost albuma jest da ima priloženi kompletan video za svaku stvar režiran u maniru minimalističke emotivne drame snimljene u sekvencama, samo po jedan kadar za svaku pjesmu: dvoje aktera iz ove teme sjede na obali, vjerojatno Starina uz bocu vina, a u zadnjoj "Outro (Daljine)" se dižu od stola u suton ostavivši prazne stolice i dvije poluispijene čaše 'U pogledu od uvik samo su daljine, Pisme su mi tužne, šetan kroz Starine. Prosulo se vrime, još uvik lutan sviton, A život leti - prošlo je još jedno lito'. Tja, jest patetično, pomalo i nesretno za kraj ko' pisme Đani Maršana, ali takva je melodramatična fabula poput starih talijanskih 'dolce vita' filmova sabijenih u noir romantiku. Kad se promatra s tog artističkog aspekta, ovdje je točno sve pogođeno jer je prije svega iskreno bez sofisticiranosti, taman poput dnevnika ove relativno mlade generacije koju ne zanimaju politički poltroni, strahovi ratnih ostavština, ma niti socijalni diskurzi niti bilo kakav angažman. Prikazuje onaj najljepši senzibilitet idile koja nije uvijek najsretnija, ali ponekad zna imati emotivni užitak i pozitivan učinak. To jest, dobro je u interviewu rekao Vizionar da su ovo pisme poput rock balada u hip-hop stilu. Uživajte! Lito još uvik traje.

Naslovi: 1.Intro (Starine), 2.Frend (feat. Anđela), 3.Čovik, 4.Žena (feat. Judita), 5.Sjajna (feat. Judita), 6.2000te u mojoj sobi, 7.Svića, 8.Dalmatino, 9.Sve na svitu (feat. Anđela), 10.Outro (Daljine) (feat. Judita)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 15/08/2025