Najavivši album vrlo dobrim žestokim singlom "Tick tick boom" objavljenim 14.VIII 2007., The Hives su dali do znanja da se ponovno vraćaju garažnoj revitalizaciji rock stila svojih prethodnih albuma. Uz svoj rad i produkcijsku pomoć The Neptunes, Jacknife Lee-ja i Denis Herringa iz studija Grondahl izašao je jedan pomalo neočekivan album kojim The Hives nastavljaju blago 'tapkanje u mraku'. Premda su ostvarili veliki svjetski uspjeh s prethodnim albumom "Tyrannosaurus Hives" (2004.) bilo je evidentno da sastav pati od boljke inventivne kreativnosti.

Ako se prethodni albumi s pravom mogu smatrati garažnim punk-rockom, onda ovaj nastavlja dobro sažeti dio povijesti koji se odnosi na tipični new-wave zvuk kasnih '70-tih. Uz poznate gitarske riffove i pozerstvo preuzeto iz faze ranih new-wave sastava Talking Heads, XTC, The Jam, Gang Of Four, Wire, Warszaw (rani Joy Division)... u zvuku se pojavljuje po prvi puta i upotreba elektronike upravo na način specifičnih imena iz druge faze new-wavea poput Ultravoxa s John Foxxom na vokalu, Japan, Magazine... Album je stoga zbir brzih rock new-wave brojeva ("Tick tick boom", "Try it again", "Square one here I come", "Return the favour", "You dress up for armageddon"), mekših dance-rock naslova ("You got it all... wrong", "Well all right!", "Won't be long", "Bigger hole to fill"), elektronskih skladbi (lagana "A stroll through hive manor corridors" i odlični funk-dance "T.H.E.H.I.V.E.S" i "Giddy up!") uz jednu pošalicu-zezalicu (klavirska "Puppet on a string").

Ako nastave ovim revalorizacijskim retro načinom, sljedeći The Hives album mogao bi biti new-romantics što se sasvim lijepo uočava po frizuri frontmena koja djeluje upravo kao uzeta iz naftalina Martin Frya iz ABC.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 26/11/2007