Prije točno 10 godina postali su najljigaviji mainstream s, dakako, najkomercijalnijim albumom "Hail To The King" i od tada sam ih prestao pratiti, tek ovlaš preslušavši naredni "The Stage" (2016), a za EP "Black Reign" (2018) nisam imao volje. I izađe ovaj osmi po redu, stajalo kao pasos avant-garde metal. Ma ne može biti. Kakva li pak sad avangarda nakon onolikog trivijalnog Europe, Bon Jovi hard-rokić-metalčić-baladica-upaljači i ajmo ruke gore kičeraja. Idem poslušati. Ček, malo, pa jel' to isti bend? Jeste. Skoro pa ista postava, samo redovito mijenjaju bubnjare, sada je to čuveni Brooks Wackerman iz, teško povjerovati - Bad Religion, a ima dosje u Infectious Grooves, Suicidal Tendencies, Korn, Blink 182, radio i s Avril Lavigne... Nešto se drastično promjenilo u pristupu, Zacky Vengeance i nekoć drečavo meketavi frontmen Matthew Charles Sanders, a.k.a. M. Shadows s kompanijom su konačno shvatili da su s bljutavom menažerijom otišli u samoparodiju zadavivši one prave poklonike metala i napravili neočekivani obrat sasvim suprotan od onoga štu su radili do sada i prilično drugačije od onoga što komercijalni bendovi rade u mainstreamu zadnjih desetak godina. "Life Is But A Dream" je toliko drugačiji od njihovog dosadašnjeg kataloga da se vjerojatno čistunci koji žele "Hail To The King" serijal gadljivo zbunjuju jer nema ama baš niti jednog uobičajenog klišeja, zaštitnog znaka, mekanog stila, nema baladice, odnosno, ovo je ploča koja vrišti s uzburkanim ubrizgavanjem sasvim novog života otvarajući velike perspektive u kreacijama. Elem, ovdje nema ama baš nikakvog ograničenja, a to je za navedeni auditorij vraška muka, kako prvo u prepoznavanju, tako i u prihvaćanju jer za ovih nepunih 55 minuta valja naćuliti uši, koncentrirati se i pažljivo upijati nekoliko puta od početka do kraja da bi se samo uopće došlo do osnovne površine koja je nepredvidljivo vijugava konfiguracija vraški zapetljanog reljefa kao da otkrivamo neki sasvim novi i nepoznat planet.



Prvi singl "Nobody" je bio šokantan tromi progressive mastorskog tečaja kompozicije nadahnute klasičnom glazbom, a tu već počinje ta štorija o avangardi. To jest, od pjesme do pjesme se postavlja antiteza svemu što se događa u današnjem mainstreamu sukobljavajući teške melodije thrasha s eksperimentalnom euforijom poput Mike Pattonovih lucidnih projekata da je naprosto nimalo lako za povjerovati kako ovi nekadašnji lakrdijaši mogu izvući fascinantnu dozu ludila mješajući žanrove besprijekornom estetikom. Ovdje je svaka pjesma zasebno prog poglavlje provučeno kroz brojne transformacije, čak i duhovite kerefeke, primjerice "Beautiful morning" u koheziji alt-rocka, grungea i njihovog metalcorea ili pak, "(O)ridinary" s elementima Daft Punka, te posebice fantastična završna naslovnjača "Life is but a dream" u klasičnom postmodernističkom otuđenju usamljenog klavira koji šalje u svemirsku crnu rupu.



Mogu biti dostatno siguran da ovaj album ima revolt njihovih mainstream fanova koje su zbunili i razbjesnili, a to mu je jedna od većih prednosti zbog tog antagonizma koji nije došao s polovičnom idejom, dapaće ona se razvija i ide skroz do kraja. Ne oslanja se na hirovite kratkotrajne formule i dobitne kombinacije, krši dogme i pravila, te premda sam desetak godina mrzio ovaj bend koji mi se toliko zgadio, sada mu se ponovno vraćam jer su napravili ubjedljivo najbolji rad, a osim toga, tu je prevaziđen onaj njihov linearni lirski oportunizam na račun složenih raspoloženja podupirući egzistencijalizam u čarobnoj kazališnoj predstavi punoj dirljivih padova i veličanstvenih uspona koji imaju dalekosežne vrijednosti koje će se sagledavati i za desetak godina jer su si dozvolili izniman luksuz rizika da im ti čistunci iz auditorija okrenu leđa u paradoksnoj kontradiktornosti da to više nije 'onaj' bend kojeg vole. Kako god, svi smo mi ljubitelji glazbe, a dosadašnji milijuni će možda biti satjerani u ćorsokak, pa možda i pročačkati što se to događa u ovom bipolarno postavljenom konceptu. Materije za razglabanje i analize ima napretek, te nimalo blentavo ne stoji teza da je ovo jedan od moguće najboljih albuma žanra u 2023. godini.

Naslovi: 1.Game over, 2.Mattel, 3.Nobody, 4.We love you, 5.Cosmic, 6.Beautiful morning, 7.Easier, 8.G, 9.(O)ridinary, 10.(D)eath, 11.Life is but a dream

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 20/06/2023