Ha, evo ti problema! Velikog. Zna se kako su švrljali nakon tragedije Mitch Luckera s preskakivanjem žanrova i raznoraznim indie/ nu-metal eksperimentiranjima podijelivši bazu fanova na dva sasvim različita tabora, a sada kada su se ovime albumom definitivno vratili u onaj, uvjetno rečeno 'stari' deathcore, nailazi taj neminovni sukob mišljenja. Također se zna da su kao bend veliki borci, svaki album im je bio pun dokazivanja tražeći iskonski vrh pritom bilježeći i ogromne kreativne padove, ali borbeno srce ne pobjeđuje uvijek, pogotovo ako znaš da ti se vojska razasula kojekuda još prije dvije-tri ključne bitke. Evo, čak je i frontmen Hernan 'Eddie' Hermid pustio kosu, sad izgleda još opakije, mrskije i gadnije, urliče guturalima kao nikad prije, a bend oživljava s novim bubnjarem Ernie Iniguezom staro divljaštvo u pokušaju spajanja agresije prva dva albuma "The Cleansing" (2007, USA no. 94) i "No Time To Bleed" (2009, USA no. 32) kao da je otprilike 2008. godina, pa su u prilog tome napustili Nuclear Blast i vratili se u Century Media. Pažnja albuma je posvećena detaljima destrukcije i pobune u smislu kaotičnosti izvornika intrigantne zvijeri koja nema više 25, nego 45 godina, te se nekoliko puta obrukala pred potraživanjima nekoć velikog auditorija. Prva dva najavna singla "Dying life" u stilu Cannibal Corpse i "You must die" dali su naznačiti povratak sirovom deathu filtrirajući hardcore obrazac momenta za novi uzlet. Međutim, stari mentalitet više ne postoji, pokazuje se žongliranje sekvencama i ponovno diskutabilnim kompromisima, tijek ovog albuma predočava da niti oni sami ne znaju za što bi se točno odlučili, da li na starom gorivu koje ih je odgojilo ili da su zbog gladi ka novotarijama izgubili previše vremena na vlastiti svrbež koji ih sve više peče.



Uzmimo primjer uvodnika podjeljenog na dva dijela: kratki instrumentalni ambijentalno-galaktički uvod "Remember..." donosi buku 2008. s mekim uronom u držač agresivne kohezije spomenute "You must die" žrtvovavši poklon širenja zvučne osmoze. Jest, tko god ovdje došao, ima razloga za dobar provod nastavljajući s epski brzom "Capable of violence (N.F.W.)" u sprintu riffova i tempovima u različitim smjerovima s raspoloženjem levijantne hrapavosti razbijačine predstavivši i malo drugačiju hardcore komunikaciju "Fucked for life" u atmosferičnoj završnici mrakova i prljavštine.



Obilje očekivanih blastbeatova isijava iz svake teme od zamaha do chuggova s kolopletom melodija tu i tamo odmičući se od agresije pojačavajući emocije brutalnih tonova ("Kill forever", "God be damned", "Alter of self"...) ušaltavši u vrtlog potpunog intenziteta visokog jauka ("Endless dark") s ponekim start-stop tempovima ("The third death") i vratolomnim breakovima. Sve u svemu, premda su izgubili one značanje, vodeće pozicije žanra koje su održavali prvih desetak godina, kasnije odlutavši u tranziciju pomodarstva, s ovim albumom se vraćaju velikim groove elanom potvrđivanja sebe samih da još uvijek mogu uraditi dobar pamflet mračne tužbalice sa smrtonosnim virusom odvevši deathcore na još teža i nepristupačnija mjesta gdje ima puno umirujućeg sadržaja, to jest, skloništa za onu preostalu šačicu fanova koji im nisu okrenuli leđa.

Naslovi: 1.Remember..., 2.You must die, 3.Capable of violence (N.F.W.), 4.Fucked for life, 5.Kill forever, 6.God be damned, 7.Alter of self, 8.Endless dark, 9.The third death, 10.Be deceived, 11.Dying life, 12.Full void

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 25/03/2023