Taman kad im je treći album "The Black Crown" (2011, USA no.28) proširio krug auditorija i na europski teritorij, te im je bila organizirana velika turneja, 31.X 2011. oko 21h vozeći se motorom, poginuo je u saobraćajnoj nesreći njihov frontmen Mitch Lucker. Izgledalo je, osim dakako velike tuge i užasne tragedije za ogromnim talentom, da će se bend raspustiti i svatko razići u svome pravcu.

21.XII 2011. organizirali su svoj posljednji koncert, 'in memoriam' za Mitcha u kalifornijskom Fox Theateru u Pomoni, a za tu priliku su pozvali čak 18 frontmena Mitchovih prijatelja i omiljenih bendova koji su mu mnogo značili u životu. Svatko od njih otpjevao je po jednu pjesmu, čitav koncert je zabilježen audio i video, te je objavljen tek sredinom veljače 2014. kada je bend nakon više od 2 godine medijske šutnje konačno kanalizirao svoju budućnost. Čitav prihod od koncerta i prodaje albuma doniran je Mitchovoj malodobnoj kčerki. Ujesen 2013. uzeli su novog vokalistu - Hernan "Eddieja' Hermida iz benda All Shall Perish i za probu s njime snimili pjesmu "You only live once", koja se sudbinskom ironijom slučaja pronašla upravo na posljednjem albumu "The Black Crown", ama baš ničime izazvano, zloslutno nagovješćivajući tragediju. Nedugo potom je obznanjeno da snimaju novi album s radnim naslovom "You Can't Stop Me" koji se očekuje početkom srpnja 2014., a ujedno su prešli u Nuclear Blast.

Ovdje se na koncertnom zapisu od 80-tak minuta pojavljuju istinski današnji velikani, grla metala, koji redom pokušavaju skinuti sve te vokalne Mitchove vragolije, stenjanja, grlowlove, ciktanja, režanja, zavijanja, eksperimentiranja i dakako najbijesnijeg, a mnogima i najogavnijeg pjevanja koje je planeta Zemlja ikad imala. Na stranu ono što konzervativci misle o pokojnom Mitchu da nije imao sluha, notorna glupost. Isto kao što su za Ozzyija početkom 70-ih smatrali da je šarlatan, a danas njegovo pjevanje uopće nije nikakav bauk; bio je avangardan isto kao što je to i bio pokojni Mitch. Vrijeme će pokazati...

Elem, ovdje se kroz 20 kompozicija (2 su instrumentala) prikazuje cijela karijera benda koji je objavio samo 3 studijska albuma i 2 EP-ija, te bezrezervno ušao u anale suvremenog metala, čitaj deathcorea. Još jedna vrlo ironična stvar sudbine jest da je naslov ovog koncertnog albuma, pjesma "Ending is beginning" otvarala njihov prvi službeni EP iz 2005. kada su bili posve nepoznati bend, a ta čast da je na ovome koncertu otpjeva pripala je Brook Reevesu iz Independing Doom. Prvi album "The Cleansing" (2007, USA no.94) zastupljen je s 4 pjesme na kojima se pojavljuju poznatija lica Phil Bozeman (Whitechapel), Myke Terry (Bury Your Dead), Danny Worsnop (Asking Alexandria) i Johnny Plague (Winds Of Plague), a onda su kronološki prešavši na drugi album "No Time To Bleed" (2009, USA no.32) zaorivši s već popularnijim pjesmama "Smoke" ili "Wake up" ugostili Anthony Notarmasa (After The Burial) i Tim Lambesisa (As I Lay Dying, Austrian Death Machine).

Najzanimljiviji dio jest onaj kojeg pjeva danas novi pjevač Hernan 'Eddie' Hermida koji je dobio rolu u "Slaves to substance" s najslavnijeg "The Black Crown" albuma. Iako nije skinuo Mitcha onako kako se očekivalo, pokazao se najboljim showmanom koji je sposoban animirati publiku i nekim hip-hop štosevima, te koristi i obilje clean vokala što će u budućnosti benda okrenuti jedan drugačiji koncept. Čuti će se... S istog albuma još su izvedene u ovome setu "O.C.D" (vokal Austin Charlie iz Of Mice & Men) i hit "Fuck everything" (pjeva Chad Gray iz Mudvayne i Hellyeah).

A posljednji iznenađujući dio su tri obrade koje pjevaju dvije istinske legende - Robb Flynn (Machine Head) je Mitchu posvetio laganu akustičnu baladu "Die young" Black Sabbath (iz Ronnie James Dio faze) otpjevavši je samo uz pratnju gitare iznimno senzibilno na način grungera-rockera poput Eddie Weddera koji nikad nije zagrowlao, a Max Cavalera (Sepultura) svoju megahitčinu "Roots bloody roots" gdje se itekako osjeti da Suicide Silence umiju svirati i klasični thrash s kojime se doslovce igraju kao da moraju odsvirati neki klasik RATM. Pjesma je mnogo izgubila na snazi i autentičnosti proteklih 20 godina, osjeti se zašto je Sepultura otišla u ropotarnicu... Između pjesama dade se razabrati kako publika skandira 'Mitch, Mitch, Mitch', pa se vješto smišljenim scenarijem u sve ovo uključio i originalni Mitchov vokal s obradom Deftones "Engine no.9" koji je paralelno pušten s matrice davno objavljenog demo materijala iz sredine prošle decenije! Ajao, kakav je to vokal spram svih ovih... Uh, nevjerojatna razlika se tek tada uočava i sasvim je dobro što su taj potez povukli Suicide Silence stavivši na vagu sve ove vokaliste za koje se smatra da su vrh vrhova u brutalnom izrazu. Ipak nisu.

A zadnju pjesmu "You only live once", glavni hit albuma "The Black Crown" odvrištao je Randy Blythe (Lamb Of God). Sve su to prvoklasni pjevači koji se jako dobro snalaze u matičnim bendovima, no kod interpretacija Mitcha pokazuju itekakve oscilacije koje su tek sad došle do punog izražaja da ipak nisu tako savršeni urlikatori za kakvim ih se smatra. Ove pjesme uistinu nije lako otpjevati i uspoređujući ih s Mitchovim originalima mogu se pospremiti u neku nižu ligu isto kao što mnogi pjevači znaju unakaziti krivim percepcijama i intonacijama onaj izvorni duh koji recimo krasi Elvis Presleya ili David Bowiea. To su pjesme koje treba znati otpjevati i daleko su mekše od Mitchovih koje odskaču upravo zbog njegovih abnormalno hiperaktivnih performansa u sasvim drugačiji svijet koji nije idiličan već pun adrenalina, bijesa, mržnje i katastrofičnosti. Evo, Iggy Popa danas svatko može otpjevati, pa i Morrissona, Curtisa ako ima takvu boju vokala, no Mitcha, dokazano je ovdje, malo tko može nadomjestiti. Jedna akademski obrazovana pjevačica koja svoj kruh između ostalog zarađuje i na restoranskim gažama rekla mi je još davno 'znaš li ti kako je teško uopće pravilno otpjevati i skinuti u tančine Josipu Lisac?'. Nisam znao sve dok nisam čuo ovaj koncert. Mitch je bio Bogom dan fenomen naše generacije najsnažnijeg i najautentičnijeg ekstremnog vokaliste. Tri albuma koja je ostavio iza sebe tek će otkrivati naredne generacije i hraniti se njegovim stilskim vokalizmima.

A što će Suicide Silence ostvariti s Hernan 'Eddie' Hermidom, čuti ćemo vrlo brzo. Taman nakon Mundiala u Brazilu 2014. to će biti nešto, nadam se jako zanimljivo za slušati i razmatrati.

Naslovi: 1.Destruction of a statue, 2.Disorted thought of addiction, 3.Ending is beginning, 4.Bludgeoned to death, 5.Unanswered, 6.Girl of glass, 7.The price of beauty, 8.No pity for coward, 9.Disengage, 10.No time to bleed, 11.Smoke, 12.Wake up, 13.March of the black crown, 14.Slaves to substance, 15.O.C.D., 16.Fuck everything, 17.Die young (Black Sabbath), 18.Roots bloody roots (Sepultura), 19.Engine no.9 (Deftones), 20.You only live once

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 13/06/2014